Sovjetski nijemi crno-bijeli film Kabanica iz 1926.g. naprosto me oduševio. Tim više što, iako bez ikakvog zvuka i glazbene podloge, virtuozna i vješta režija te korištenje dugih i kratkih kadrova savršeno nadomješta nedostatak zvuka koristeći sve moguće redateljske tehnike i mogućnosti. Gledajući film imao sam dojam kao da je redatelj filmskom kamerom doslovno poput slikara slikao prizor po prizor stvarajući ovo djelo. Unatoč velikoj starosti film nije ni najmanje dosadan ili naporan, već se gleda bez problema poput bilo kojeg suvremenog ostvarenja.