Otpor bez oružja Od 1939. godine u istočnoj Europi uspostavljeno je oko 1200 geta u koje su nagurane stotine tisuća Židova. Ljudi koji su ondje živjeli nisu bili naoružani, a ako bi i pronašli način da nekako napadnu naciste, odmazde su bile nemilosrdne. Međutim, Židovi su se suprotstavljali otvaranjem ilegalnih škola i knjižnica, osnivanjem zborova, pa čak i kazališnih skupina. Dokumentirali su nacističke ratne zločine i održavali visoku razinu kulturnih aktivnosti. Taj je nenaoružani otpor nazvan Amidah – suprotstavljanje tlačiteljima očuvanjem židovskog identiteta i ljudskosti. No taj se mirni otpor ubrzo promijenio kad su Nijemci počeli deportirati Židove u logore smrti. Kad su shvatili da je nacistima krajnji cilj istrijebiti sve Židove, odgovorili su planiranjem oružanog otpora. „Bolje umrijeti kao slobodan borac nego živjeti od milosti ubojica“ – napisali su u izjavi. Otpor u šumama Oko 30 000 Židova borilo se po šumama Europe, progoneći naciste i pomažući drugim Židovima da pobjegnu. Kad su nacisti počeli likvidirati geta, mnogi su Židovi pobjegli u šume, postali pripadnici pokreta otpora i, kad je to bilo moguće, pridružili se partizanima. No nisu sve partizanske skupine dočekivale Židove raširenih ruku, pa su formirali i vlastite postrojbe – jedna od njih bili su Osvetnici koji su se skrivali u litavskoj šumi Rudnicki, a kojima su se mogle pridružiti i žene. Otpor u logorima Neki se možda pitaju zašto se ljudi zatočeni u logorima smrti nisu pobunili protiv svojih porobljivača, kojih je brojčano bilo daleko manje, no zapravo je organizirano najmanje sedam pobuna, od kojih su šest predvodili Židovi. U logoru Auschwitz-Birkenau židovska kurirka Bela Kazan spasila je više Mađarica iz krematorija tako što ih je ispod ograde prokrijumčarila u ženski logor. Mlade su žene bile zaslužne i za nabavu baruta potrebnog za pobunu židovskih pripadnika Sonderkommanda u logoru Auschwitz-Birkenau 7. listopada 1944. godine. Četiri je njih tada obješeno, ali nisu otkrile imena ostalih sudionika. Tijekom jednog od najvažnijih ustanaka u Auschwitz-Birkenauu, zatvorenici su uspjeli uništiti plinsku komoru i krematorij, a ta je akcija spasila mnoge živote. Tek su rijetki preživjeli holokaust, a još ih je manje govorilo o očajničkim naporima Židova, no važno je znati za njih, što je potvrdila i Paula S. Apsell, suredateljica i producentica filma Otpor: Uzvratili su: „Danas, gotovo osamdeset godina nakon holokausta, ta je priča uglavnom nepoznata široj javnosti. Bez nje, naše razumijevanje toga genocida u kojemu je nestalo dvije trećine europskih Židova ne može biti potpuno, što omogućuje ponovno širenje antisemitizma, mržnje i poricanja samog holokausta.“