Jedan od najvećih svjetskih kinematografskih umjetnika, Jafar Panahi, pomno je stvarao autorefleksivna djela o umjetničkoj, osobnoj i političkoj slobodi posljednja tri desetljeća, unatoč ugnjetavanju od strane iranske vlade. U „Nema medvjeda“, kao i u mnogim njegovim nedavnim naslovima, Panahi glumi fiktivnu verziju sebe, u ovom slučaju premještenog u ruralni pogranični grad kako bi na daljinu režirao novi film u obližnjoj Turskoj – čija priča oštro odražava uznemirujuće događaje koji se počinju odvijati oko njega. Dok se bori da dovrši svoj film, Panahi se nađe usred lokalnog skandala, suočavajući se s oprečnim silama tradicije i napretka, grada i sela, vjere i dokaza te univerzalne želje za odbacivanjem ugnjetavanja.