Alain Delon imao je 22 godine i bio još nepoznat publici kad ga je Romy Schneider, tri godine mlađa kolegica koju je saga Sissi uzdigla do statusa zvijezde, odabrala za ulogu u filmu Christine. Slavna njemačka glumica i francuski buntovnik čeličnoplavog pogleda zaljubili su se tijekom snimanja filma. Ta je ljubav trajala pet godina. No dok je Delon još jedanput dobio priliku pokazati svoj dar u filmu U zenitu sunca, karijera njegove drage gasila se. Luchino Visconti, redatelj filma Rocco i njegova braća, u kojem je glumio Delon, oživio je karijeru glumice filmom Šteta što je bludnica, u kojem su glumili oboje. Zahvaljujući tom filmu, francuska publika uočila je Romyn dar. Kad se pri kraju 1963. vratila iz SAD-a, gdje je odrađivala ugovor s Columbijom, glumicu su dočekale ove oproštajne riječi: Vraćam ti tvoju slobodu, no ostavljam ti svoje srce. Alain ju je ostavio zbog buduće supruge, Nathalie Delon, koja mu je iduće godine rodila sina. Depresivna Romy pobjegla je u Berlin, gdje je njezinim snovima o glumi uskoro došao kraj. Udala se za redatelja Harryja Meyena, koji ju je uveo u svijet sedativa, i 1966. rodila malenog Davida. Nakon toga povukla se u ulogu kućanice i počela kopniti. Iz te ju je učmalosti izvukao Alain Delon, koji ju je nametnuo publici u filmu Ubojstvo u bazenu Jacquesa Derayja iz 1968., u kojem je njihova prisnost očita.