Za mladog Giacinta zatvor je poput doma. Bilo bi doista ispravnije reći da mu je zatvor jedini dom, jer dječačić je rođen u zatvoru i cijeli je život proveo u zatvoru s majkom. Zatvor je mjesto gdje Giacinto istinski živi i diše, jer tu je rođen, tu je naučio hodati i voljeti. Čim se za njim zatvore vrata zatvora, mladić osjeća da život izvan zatvorskih zidova nije za njega. Prvom prilikom bježi natrag u zatvor, svoj dom, gdje se osjeća sigurnim od opasnog vanjskog svijeta. Ali kad postane punoljetan, Giacinto mora donijeti važnu odluku...