"Everything Everywhere All at Once" je jedinstven film i svidio se on nekom ili ne, mora ga se pogledati, ako zbog ničeg drugog onda da se može reći kako ste vidjeli apsolutno sve što sedma umjetnost ima za ponuditi. Postoje brojne interpretacije ovog djela koje sam čitao, od toga kako je većina filma san, a ostalo java i obrnuto. Uopće nije bit da objektivno pokušavamo odgonetnuti što je san, java, fantazijaili iluzija i stvoriti neku apsolutnu teoriju, jer su sve te stvari kontinuirano isprepletene.
Upravo ta granica genijalnosti i ludosti, smislenosti i besmislenosti, mogućnost da iz njega izvučemo mali milion zaključaka koji svaki ima smisla čine ovo djelo pravom postmodernističkom poslasticom. [spoiler/više u kompletnom prikazu teme]