U vrijeme hrvatskog narodnog preporoda jedno od prvih pitanja s kojim su se morali suočiti Hrvati bio je problem jezika, koji je podrazumijevao još veći problem: problem nacije. Revoluciju je pokrenuo sam Gaj, objavom svog prijedloga pravopisa. Njegov život bio je pun strelovitih uspona i padova, javne slave, ali i cenzure te optužbi. Smrt ga je dočekala zaboravljenog i osiromašenog na njegovom imanju, koje se nalazi na mjestu današnjeg Mirogoja. No ono što je pokrenuo, sačuvano je i danas. Zasluge Ljudevita Gaja možda nisu toliko u onome što je napisao, nego više u onome što je pokrenuo. Ujedinjavanje Hrvata u latiničnom slovopisu bilo je prvi korak prema ujedinjavanju u zajedničkom standardnom jeziku. Zaslugom Gaja i njegovih suradnika hrvatski je jezik kodificiran i proglašen službenim jezikom u Hrvatskom saboru 1847.