Carica Yang

Princess Yang Kwei-fei / Yôkihi

, 1955., Japan, Hong Kong, 98 min.

7.0

10
9
8
7
6
5
4
3
2
1

Hej! Trebamo i tvoju ocjenu

Godine 1955. s uspjehom prikazana u konkurenciji festivala u Veneciji, izvrsna povijesna romantična drama glasovitog japanskog redatelja Kenjija Mizoguchija (Legenda o Ugetsuu, Intendant Sanshô, Gospođica Oyu) izuzetno je uspjela slobodna adaptacija drevne kineske legende o visokom carskom savjetniku Yangu Guifeiju.

Kina tijekom 8. stoljeća, u vrijeme vladavine dinastije Tang. Dok car Xuan Zong (M. Mori) tuguje za pokojnom suprugom, članovi obitelji Yang žude za stjecanjem društvene i političke moći i na dvoru i u glavnom gradu. Nakon što im propadne pokušaj ubacivanja jedne od kćeri u carevo okruženje, obitelj Yang organizira posebnu dobrodošlicu za visokog gosta, utjecajnog generala An Lushana (S. Yamamura).

Prilikom posjeta obitelji Yang general Lushan primijeti i njihovu daljnju rođakinju, dražesnu Kwei-fei (M. Kyô) koja naporno radi u kuhinji. Uočivši djevojčinu ljepotu i sličnost s pokojnom caricom, general Lushan ubrzo organizira predstavljanje Kwei-fei na dvoru, znajući da car neće moći odoljeti privlačnoj djevojci. Tako se uistinu i dogodi, te ona uskoro postane princeza Yang Kwei-fei. No sve će se ubrzo zakomplicirati kad obitelj Yang počne zloupotrebljavati novostečenu moć i raskošno živjeti na trošak ionako porezima preopterećenog stanovništva. Rastuće nezadovoljstvo među stanovništvom generala Lushana će motivirati na pripremanje vojnog udara, zbog čega će car biti prisiljen žrtvovati Kwei-fei...

Riječ je o prvom od dva filma koje je veliki Mizoguchi, pored Jesujira Ozua i Akire Kurosawe najvažniji japanski redatelj svih vremena, realizirao u boji, a drugi je iste godine snimljena "Legenda o klanu Taira". I u ovom je slučaju posrijedi maestralno režirano, iznimno sugestivno, dojmljivo stilizirano i naglašeno emotivno djelo u kojem je Mizoguchi demonstrirao izniman senzibilitet u profiliranju likova i njihovih intimnih drama. Autora i ovdje ponajprije zanimaju suptilni osjećaji i intimne ljudske priče, s naglaskom na njihove duhovne dimenzije i moralističke motive, a osobita je pozornost posvećena oslikavanju kompleksnog odnosa cara i mlade princeze.

Rafinirani vizualni stil, iznimna poetičnost, učinkovita uporaba scenografije i kostimografije, baš kao i impresivne kolor-fotografije Kôheija Sugiyame (Legenda o Genjiju) s dugim vožnjama kamere, te izvrsne glazbe Fumia Hayasake (Sedam samuraja) koja dodatno podcrtava emotivnost i dramatičnost zbivanja, odlike su djela koje nose izvrsne glumačke interpretacije.