To mu je relativno brzo donijelo i popularnost i znatan novac, ali i probleme sa zabranama, uhićenjima i sudovima, te siromaštvo i ranu smrt od predoziranja. Iako je i "Lenny" (šest nominacija za Oscara, najbolja glavna ženska uloga Valerie Perrine u Cannesu) poput "Cabareta" (1972) ili "All That Jazz" (1979) osvojio mnoga značajna priznanja, Boba Fossea se najčešće nije tretiralo kao iznimnog filmskog autora, nego ponajviše kao neobičnog i relativno uspješnog redatelja s tri vrlo zanimljiva, ali ne i potpuno vrhunska filma, dok je puno poštovanje stekao prvenstveno kao sjajan koreograf (a ponekad i plesač), i to čak više u kazalištu nego na filmu. To je ipak nepravda, jer i "Lenny" otkriva autora s potpuno osmišljenim filmskim izrazom koji je do kraja dosljedno proveden. Film je strukturiran kao pseudodokumentarac u kojem nakon smrti Lennyja Brucea o njegovoj karijeri i znatno manje o njegovom privatnom životu govore njegova supruga striptizeta Honey (V. Perrine), majka Sally Marr (J. Miner) i njegov menadžer Stanley Beck (S. Beck). Fosse se opredijelio za efektnu crno-bijelu fotografiju (sjajni snimatelj Bruce Surtees) s mnogo krupnih kadrova u kojima je često osvjetljeno lice prema tamnoj pozadini, što je sjajnim tumačima glavnih uloga Dustinu Hoffmanu i Valerie Perrine omogućilo da ostvare vrlo dojmljive i životne interpretacije koje su znatno podigle vrijednost cjeline filma.