Radio Box

Nakon dvadeset godina razočareni otac kreće u potragu za kćeri koju je napustio zbog laži

Naša ocjena7/10
Vaša ocjena8/10

Kći obmane

La hija del engaño / Daughter of Deceit

, 1951., Meksiko, 78 min.

melodrama

7.8

10
9
8
7
6
5
4
3
2
1

Hej! Trebamo i tvoju ocjenu

Intrigantna i zanimljiva melodrama u režiji glasovitog španjolskog filmaša Luisa Bunuela (Viridiana, Dnevnik jedne sobarice, Taj mračni predmet želja) treća je ekranizacija hvaljenog i vrlo popularnog kazališnog komada "Don Quintín el Almargao o El que siembra vientos..." uglednih španjolskih dramatičara Carlosa Arnichesa i Antonija Estremere.

Don Quintín Guzmán (F. Soler) ponosan je i moralan čovjek, trgovački putnik koji živi uz voljenu suprugu Maríju (L. Aclemar) i njihovu kćerkicu Marthu. Kad jednog dana propadne njegov planirani poslovni put, don Quintín se neočekivano vrati kući gdje Maríju zatekne u zagrljaju svog dobrog prijatelja. Nakon što mu María otkrije da Martha nije njegova kći, don Quintín razočaran i bijesan suprugu izbaci iz kuće, a djevojčicu povjeri na skrb siromašnoj seoskoj obitelji Lencha Garcíje (R. Meyer) i njegove supruge Toñe (C. Gentil Arcos), odlučan da je nikad više ne vidi. Kad mu dvadeset godina poslije María kaže da je lagala i da je Martha (A. Caro) ipak njegovo dijete, don Quintín odluči potražiti djevojku. Međutim, doznat će da ona sad živi uz grubog Lencha koji je i teški alkoholičar.

Riječ je o petom ostvarenju koje je veliki Bunuel, autor iznimno inteligentan, promišljen i vješt u propitkivanju društvenih konvencija, u kritici dogmi i licemjerja te u provociranju javnog morala, realizirao tijekom egzila u Meksiku, gdje je dospio nakon višegodišnjeg boravka u Americi. Arnichesov i Estremerin komad Bunuela je zaintrigirao još 1935. godine, kad je kao producent u Španjolskoj potpisao njegovu drugu i komercijalno vrlo uspješnu ekranizaciju u režiji Luisa Marquina, u kojoj je tadašnji holivudski produkcijski sustav pokušao primijeniti u svojoj domovini.

Premda je Bunuel kasnije tvrdio da je riječ o njegovom manje važnom djelu koje je snimio iz isključivo egzistencijalnih razloga, film produciran u cilju ponavljanja komercijalnog uspjeha njegove dvije godine ranije realizirane komedije "El gran calavera" šarmantno je, poticajno i sigurno režirano ostvarenje. Posrijedi je i gotovo doslovna kopija Marquinova filma koju su Bunuel i suscenarist Luis Alcoriza kreirali pod velikim utjecajem nostalgije za Španjolskom, te u kojoj je redatelj ponovno ostvario odličnu suradnju s velikom meksičkom glumačkom zvijezdom F. Solerom, glavnim glumcem iz "El gran calavere".