Dramatični je preokret oko 1960. prouzročila agrarna politika Europske zajednice. Prijetila je opasnost da će transhumanca posve nestati, a s njom i mnogi prirodni krajolici, tradicionalni oblici gospodarstva, kao i mnoge životinjske i biljne vrste. Posljedice za krajolik i prirodu bile su dramatične. Sup, vuk i medvjed, kao i mnogi drugi strvinari, više nisu mogli naći dovoljno hrane. Od devedesetih godina prošlog stoljeća aktivisti za zaštitu prirode i pastirske udruge bore se za održanje transhumance. Naposljetku su i država i društvo uvidjeli kulturno i ekološko značenje transhumance za Španjolsku i Europu. Mnoge su stare staze za pješačenje i planinarenje oživljene, nekadašnje takozvane kraljevske staze, i ponovno su zakonom zaštićene. Prava blagodat za prirodu. Danas nekoliko tisuća supova opet kruži nad španjolskim visoravnima i gorjem. No kao gotovo svi tradicionalni oblici stočarstva diljem svijeta, i transhumanca se bori za opstanak.