MORE: Neki kažu da sve dolazi iz mora i u more se vraća. Svaki trenutak je poput vječnosti, svaki val svojom moćnom konačnošću ostavlja trag i oblikuje sve ono što oplahne, pa i nas same. Zvukovi i oblici nestaju i stvaraju se iznova. Gledajući nesputana pogleda, horizont postaje mjesto vječne potrage za istinom koju ne možemo naći u sebi. KAMEN: Poput središta je svijeta, mjesto sjena i privida. U govoru bez riječi otvaramo vrata nevidljivoga. Mjesto gdje tražimo stvarnost, smirenje, gdje se čini da ništa ne valja dirati i poremetiti i kao da se ništa nije promijenilo od postanka svijeta do danas. I kad kamenom zatvorimo neki svijet on se čini dovršenim, ali ipak nepromijenjenim. VODA: Odraz na mirnoj površini vode u času nestane razbijen iznenadnom kapljicom vode. I sve je tako prolazno i promjenjivo poput našeg života. U mijeni dana, mjeseci i godišnjih doba, kada boje označavaju promjenu i naš život prolazi kroz mračnije i svjetlije dane. I tako život teče poput vode, katkad brže ili sporije dok ne proteče u vječnost nekog dalekog mora.