Tijekom polaska Hrvatske bombarderske legije na Istočnu frontu jedan je bombarder s hrvatskim oznakama 25. lipnja 1942. preletio crtu bojišta i spustio se na sovjetsku stranu. Četveročlana posada hrvatskih legionara predala se Sovjetima. Prva trojica - braća Lav i Oleg Okševski te Milivoj Boroša - zajedno su organizirali bijeg kako bi se pridružili Sovjetima u borbi protiv njemačke invazije. Četvrti član posade - Marko Zeljak - praktički je otet. Ipak, unatoč dobrovoljnom preletu još godinu i pol svi su ostali u zarobljeništvu. Nisu im vjerovali, a među ostalima u zloglasnom moskovskom zatvoru Ljubjanki osobno ih je ispitivao i čelnik tajne sovjetske policije NKVD-a Levrentij Berija. Braća Okševski proživjeli su u zarobljeništvu osobnu kalvariju, a samo se Milivoj Boroša uspio pridružiti Prvom jugoslavenskom odredu u Sovjetskom Savezu. Ondje se i školovao za pilota, a nakon završetka rata službovao je u Jugoslavenskom ratnom zrakoplovstvu. Oteti Marko Zeljak odbio je ući u Jugoslavensku brigadu sastavljenu od ratnih zarobljenika pa se iz zarobljeništva vratio tek 1947. godine. Od tada se dva nekadašnja ratna druga, Milivoj Boroša i Marko Zeljak, više nikada nisu sreli. Svaki drugačije gleda na presudni događaj njihova života, a kroz njihove stavove reflektira se podvojenost hrvatskoga društva za vrijeme Drugog svjetskog rata i poslije njega. Dok se nekadašnji ljuti protivnici, njemački i britanski piloti, odavno redovito sastaju i razmjenjuju sjećanja, Drugi svjetski rat u Hrvatskoj još nije završio.