Tu ona dijeli svoje srebro, zlato i drago kamenje raznih milosti i slatke plodove svoje ljubavi pobožnim dušama", pisao je šibenski kroničar don Krsto Stošić. Najmilija svetinja, slika Gospe Vrpoljačke, rad Sienske škole 1383., pravi je dragulj, brižno čuvan stoljećima. Slika koju danas gledamo kopija je stare, najvjerojatnije s početka ili sredine 18. stoljeća. Za provale Osmanlija crkva je 1678. spaljena. Gospina bratovština s vremenom ju je osposobila za bogoslužje, a 1721. bratimi počinju graditi novu i prostraniju crkvu. Prolazila su stoljeća, izmjenjujući se u vjeri, ravnodušju i nevjeri, ali štovanje Gospe nije jenjavalo. Zaufani i uslišeni molitelji darivali su je srebrom i zlatom, a krapanjski ronioci spužvom jer ih je 1939., kako su vjerovali, spasila od pogibelji na dubini od 30 metara.