I tako... priča o Nuckyju je došla kraju. Peta sezona, pogotovo zadnjih četiri-pet epizoda, dobacila se kvalitetom na razinu prve dvije. Prilično su dobro zaokružili priču i napokon me natjerali da nešto osjetim za Nuckyja koji mi je u prijašnje četiri sezone bio jedan od nezanimljivijih likova. To mi je uvijek smetalo kod Carstva poroka - centralni lik bez karizme, naoko cijepljen od svake empatije i ne baš najjasnije motivacije. Bilo je nečega beživotnog u njemu. U zadnjoj sezoni je napokon i objašnjeno kako je postao takav. Flešbekovi iz njegove prošlosti su na njega bacili sasvim novo svjetlo. Nisu ga učinili boljim, ali barem su na kraju njegovi postupci postali razumljiviji.
Kako bilo, preporučujem seriju svima koji vole dobre gangsterske priče. Bolje rekonstrukcije doba prohibicije i uspona organiziranog kriminala u dvadesetima i tridesetima nije bilo još tamo od Leoneova Bilo jednom u Americi. Doduše, bilo je i nešto praznog hoda u priči, pogotovo u trećoj i četvrtoj sezoni. Ali gluma i režija su uvijek bili na vrhunskoj razini.
Jedna od zabavnijih stvari u zadnjoj sezoni mi je prikaz Joea Kennedyja, oca budućeg američkog predsjednika, kao čovjeka koji se od ulične lopuže razlikuje samo po uglađenim manirima. Što je prilično vjerna slika tog džentlmena koji je sinu popločao put do Bijele kuće, između ostalog, i svojim vezama s mafijom. Njegovoj pokvarenosti ravna je bila samo njegova ambicija. Jedna od dobrih osobina serije je što su se trudili držati povijesnih činjenica, barem dok nisu škodile priči...