Dok luta prašnjavim sobama, Octav ponovno proživljava scene iz svoje prošlosti, iako zadržava fizički aspekt starca: bučne obroke s bratom i sestrama, dječje smicalice, prvu ljubav, Anu, koju je ostavio jednog ljetnog dana na peronu tijekom Drugog svjetskog rata, sluškinju koju je nekad promatrao kroz ključanicu, životne pouke svog oca glazbenika i samoubojstvo majke slikarice s kojim se napokon miri dok otkriva njezine slike ostavljene pod prašinom. Uspomene, od najbeskorisnijih do najtežih... Davno zaboravljene uspomene koje izranjaju iz prošlosti kao da predviđaju neposrednu smrt. Nakon što se napokon suočio sa svojom prošlošću, Octav se s mirom može vratiti u svoj sadašnji život i nadati se budućnosti za koju nije mislio da je ima.