Pred smrt Beethoven je ostavio pismo upućeno njegovoj "besmrtnoj ljubavi", bez ikakve naznake tko bi to mogao biti. Beethovenov prijatelj Anton Shindler (J. Krabbe), započinje potragu za tom osobom. Posjećujući osobe iz života velikog glazbenika on doznaje kako se odvijao njegov profesionalni i privatni život. Na tom putu sretne tri žene. Prva je Johanna Reiss (J. ter Steege), supruga Beethovenovog brata, čijeg je sina Karla Beethoven obožavao i imao za njega velike planove, ali je istodobno mrzio samu Johannu. Druge dvije žene zauzimale su još važnije mjesto u njegovu životu: grofica Giulietta Guicciardi (V. Golino) koja će postati njegova učenica i pomagat će mu, te starija i mudrija grofica Anna Maria Erdody (I. Rossellini) koja je stala uz njega kad je na sudu pokušao odvojiti Karla od njegove majke Johanne. Slično kao u "Građaninu Kaneu", u kojem novinar pokušava saznati značenje riječi "Rosebud", režiser Rose ovdje daje svoju interpretaciju identiteta te osobe i kroz flashbackove nam pruža uvid u Beethovenov život. Premda su neki trenuci činjenično biografski upitni, u pitanju je uistinu zanimljivo djelo u kojem je svojom interpretacijom zablistao Gary Oldman (Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi, Romeo Is Bleeding, Dracula). Rose je na sreću veliku pozornost posvetio i glazbi u filmu ne orijentirajući se isključivo na priču. Tako je angažiran Sir Georg Solti koji je ravnao London Orchestrom, a solisti su Murray Perahia i Yo-Yo Ma.