Sveto brdo drugi je po visini vrh Velebita (oko 1751 m), ali svojim oblikom i položajem nadvisuje masiv. Ne čudi stoga ni njegovo ime, niti legendarna povezanost s vjerovanjima starih Hrvata kako je tu Svitogor, dvor vrhovnog boga Svaruna, odakle duše preminulih ratnika i pravednika odlaze u Sveti Nav. I danas Sveto brdo ima i mitsko i vjersko obilježje. Tu je bila najznačajnija izvidnička točka hrvatske obrane u Domovinskom ratu. Za lijepa vremena pogled seže do Kornata na jugu, preko Lošinja do Italije na zapadu, do planine Kapele na sjeveru i ličke Plješivice na istoku. Nakon akcije Maslenica Hrvatska policija i njemački bataljon UNPROFOR-a na vrh su 1994. postavili križ, a u znak zahvalnosti i spomena pripadnici Gorske službe spašavanja i alpinisti koji su domovinu branili u sklopu Specijalnih postrojbi policije i Hrvatske vojske uz pomoć vojnog kapelana don Tomislava Baričevića postavili su 1998. ploču s Deset zapovijedi Božjih. Sveto brdo pod snijegom veličanstveno je. Stoga je i ekipa Dokumentarnog programa željela u takvim uvjetima doseći najvišu točku. No, kako su vremenske prilke veoma promjenjive, posao im je bio znatno otežan. Film Darka Dovranića i kamera Dinka Denone opisuju tu mini ekspediciju u kojoj su sudjelovali i pripadnici Gorske službe spašavanja iz Zadra kao i djelatnici Nacionalnog parka Paklenica u čijem je sklopu i samo Sveto brdo. Bila je to prilika za susret s posljednjim stanovnicima Paklenice, bračnim parom Ramić te za razgovor o očuvanju i zaštiti toga vrijednog rezervata prirode. Upravo ta priroda poveznica je između mita i legendi o Svarunu, Perunu, Morani i ostalim mitskim božanstvima i stvarnosti koja prijeti daljnjim pustošenjem velebitskih blaga.