Naši mozgovi funkcioniraju tako da nam ono što vidimo, čujemo, nanjušimo pomogne da popunimo prazninu s onim što nam naša očekivanja nalažu da bi ondje trebalo biti. Ovo nam pomaže da shvatimo rečenicu i čak kad slova nisu poredana pravim redoslijedom. No dok je mozak izuzetan u procesuiranju riječi oko nas, koliko bismo mu zapravo trebali vjerovati? Dovoljno da radimo više radnja odjednom, na primjer telefoniramo i vozimo? Mislite da je lako na primjer voziti bicikl zatvorenih očiju? Ili da je lako kao svjedok odabrati pravu osobu na prepoznavanju osumnjičenih za neki zločin?