Bjeloruska disidentica, književnica i novinarka Svetlana Aleksijevič (1948.) jedna je od najvažnijih intelektualki današnjice. Nobelovu nagradu za književnost dobila je 2015. godine za "polifono stvaralaštvo, koje je spomenik patnji i hrabrosti u našem vremenu". Poznata je po svojim dokumentarističkim knjigama "Rat nema žensko lice", "Dječaci od cinka", "Černobilska molitva" i "Rabljeno doba" u kojima govori o velikim povijesnim traumama bivšeg SSSR-a, dajući glas svjedocima vremena, onima koji inače ne dolaze do glasa. Zbog neslaganja s vlasti 2000. godine napustila je Bjelorusiju te se nakon desetljeća egzila 2011. vratila u Minsk, da bi nakon bjeloruske demokratske revolucije 2020. bila ponovno prisiljena napustiti domovinu. Osim Nobelove, dobitnica je i mnogih drugih nagrada, primjerice Lajpciške nagrade za europsko sporazumijevanje (1998.), Herderove nagrade (1999.), Mirovne nagrade Erich Maria Reamrque (2001.) i Mirovne nagrade Udruženja njemačkih kritičara (2013.).