Virtualna ljubav je fenomen novog doba. Mnogi se parovi nalaze pišući pisma preko e-maila, a lista onih koji nakon toga stupaju u brak svakim danom sve je duža. Za druge je internet komunikacija razonoda, uzbuđenje prolaznog karaktera, bijeg iz dosadne "stvarnosti". Treći liječe svoju osamljenost, sramežljivost ili neugodu zbog fizičke mane. Oni koji su zaljubljeni ističu prednosti, oni prevareni i razočarani ističu samo nedostatke. Baš kao i u "pravom životu". Ljudi često percipiraju internet kao novi i nepoznati medij. Mladi ljudi, koji su se rodili s njime, prihvaćaju ga kao dio svakodnevice. Razmjena iskustava, kontakti s prijateljima, shopping i sakupljanje oko zajedničkih interesa putem interneta postali su stvarnost - virtualna, ali ravnopravna fizičkoj stvarnosti. Stariji ljudi koji su ovaj medij usvojili često ne dijele ovakve stavove. Služe se njime, svakako, ali ga ne percipiraju kao komplementarni dio vlastitog života. I kao što to često biva, ponekad su ljudi usamljeni. I zađu u godine u kojima smatraju kako im biološki sat otkucava, kako je došao "krajnji čas". Ponekad se to događa jer uzgajaju vlastite, romantičarske predožbe o "istinskoj ljubavi života". A ponekad se, "eto, stvari tako odviju". Što se događa kada se spoje ova dva fenomena?