Raznovrsna i osebujna prirodna i kulturna baština Dugog otoka, hrvatske kolijevke pomorstva i osobite uvale Telašćica u neposrednoj blizini Nacionalnog parka Kornati, u povijesni je slijed upisana od predantičkih do današnjih dana. Prema iskazima njegovih suvremenih kazivača - bake Arizone Raljević, poljoprivrednika i ribara Ante Tončija Puhova, liječnice Karmen Frke Šeparović, knjižničara Ante Mihića i biologinje Vesne Petešić te prema zapisima s terenskih istraživanja povjesničara Goroslava Oštrića pohranjenih u dokumentaciji Instituta za etnologiju i folkloristiku, prema publikacijama pojedinih Dugootočanki i Dugootočana, kao i prema zavičajnim zbirkama Hrvatske knjižnice i čitaonice Sali, Narodnog muzeja Zadar i JU Park prirode Telašćica, film propitkuje patrijarhalnost i mjesto žene u svakodnevnome i blagdanskom okruženju otočne lokalne zajednice. Današnja društvena ravnopravnost otočanki, nezamjenjivih sudionica obiteljskog privređivanja i predanih čuvarica tradicije, donedavno opasanih nagrišpanim traversama, posljedica je ekonomsko-političkih previranja i sustavnog obrazovanja ženskog stanovništva u 20. stoljeću. Pod površinom naizgled statične slike stočarsko-poljoprivrednoga i ribarsko-pomorskoga otočnog načina života, u kojem kultivirani krajolik kostrišta, polja, vinograda, maslinika, hrastika i borika presijecaju povijesne lokve, gomile, humci, gradine, vile, utvrde, natpisi i preslice, postojano pulsira živopisno tkivo promjenjivih društveno-ekonomskih odnosa i utjecaja. Nove tradicije i znakovi identiteta razgrađuju i prožimaju one prethodne, o čemu od 1958. kontinuirano svjedoči manifestacija Saljske užance, čija je glazbena praksa tovareća mužika upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.