"Ne meću se dukati na cvijeće već na onog koga nitko neće", pjevaju i pocikuju Slavonci u svojim bećarcima. Uz ovaj dobro poznati deseterac pjeva ih se još puno u kojima se spominju dukati. Kako u pjesmi, tako i u životu naših Slavonaca, zlatnici ili dukati zauzimaju posebno mjesto. Dukati se u Slavoniji pojavljuju kao platežno sredstvo sredinom 19. stoljeća, u eri eksploatacije naših hrastovih šuma. Tisuće šumskih radnika isplaćivali su poduzetnici, kako se tada govorilo - "na panju", u zlatnicima tadašnje Austro-Ugarske monarhije. Dukati su tako postajali i najvredniji dio imovine seoskih obitelji, a vrlo brzo su se počeli pojavljivati i u obliku nakita na slavonskim nošnjama.