Ljudevit Jurak se profesionalno usavršavao u Beču i Dresdenu. Od 1914. do kraja života obnašao je dužnosti prosektora u javnim zdravstvenim zavodima u Zagrebu. Bio je jedini Hrvat koji je tada ispunjavao visoke preduvjete za stručni i znanstveno-istraživački rad. Uz to bio je profesor patologije i patološke anatomije na novoosnovanom Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, profesor sudske medicine na zagrebačkom Medicinskom fakultetu. Objavljivao je priznate znanstvene radove u uglednim europskim časopisima. Značajna je i njegova sudbeno-medicinska karijera u kojoj saznajemo da je upravo on obducirao Stjepana Radića nakon atentata 1928. godine te je kao sudski vještak sudjelovao u procesu protiv Puniše Račića. Zbog njegovih iznimnih stručnih referenci 1943. je bio član Međunarodnoga povjerenstva koje je istraživalo masovne grobnice pronađene u zapadnoj Ukrajini kod grada Vinice. Svi članovi povjerenstva došli su do zaključka da se radilo o masovnom pogubljenju nevinih civila koje se dogodilo 1938. Dr. Jurak je u domovini iste godine objavio o tome članak "Skupni grobovi u Vinici". Zbog toga su ga uhitili komunisti 15. svibnja 1945. Ponudili su mu slobodu ako povuče svoj potpis s izvještaja Međunarodnog povjerenstva. Dr. Jurak je to odbio. Osuđen je na smrt jer je svjesno i zlonamjerno širio propagandu protiv prijateljske Sovjetske Rusije.