Mamma Mia!

Desetljeća prolaze, no glazba švedske grupe ABBA ostaje. Veliku skupinu ljubitelja ne čine samo generacije odrasle u drugoj polovini sedamdesetih i početkom osamdesetih, kad je grupa bila na vrhuncu popularnosti, nego i novi naraštaji koji su njihove pjesme upoznali u izvedbama i obradama drugih izvođača, primjerice grupe Erasure početkom devedesetih ili Madonne pred koju godinu. Sve to potaknulo je autorski dvojac ABBA-e, Bennyja Anderssona i Björna Ulvaeusa da pokušaju postojeće pjesme uobličiti u mjuzikl. Ideja je dugo sazrijevala, a sam je mjuzikl premijeru doživio 1998. Nakon šo su ga pogledali desetci milijuna ljudi diljem svijeta, mjuzikl je prenesen na filmsko platno 2008. u režiji Phyllide Lloyd koja je isti posao obavila i na praizvedbi mjuzikla. Osnovni zaplet vrlo je kompatibilan s pjesmama ABBA-e: Unatoč tome što s kćerkom Sophie ima vrlo prisan odnos Donna joj nikad nije rekla tko joj je otac. Nakon slučajnog pronalaska majčinog dnevnika Sophie na svoje vjenčanje na grčkom otoku, gdje majka vodi mali hotel, pozove trojicu mogućih očeva. Unatoč tome što u filmu nastupa više glumačkih zvijezda, koje predvodi Meryl Streep u ulozi Donne, uz trojac "očeva" koji čine Pierce Brosnan, Colin Firth i Stellan Skarsgård, prave zvijezde filma zapravo su ABBA-ini hitovi. Ne toliko zbog minutaže koju zauzimaju, koliko zbog emocionalnosti kojom, više desetljeća nakon nastanka, još uvijek zrače. Premda je režija Phyllida Lloyd jamčila vjernost duhu (kazališnog) izvornika, zahtjevniji gledatelj moći će uočiti njezino filmsko neiskustvo (iza sebe ima tek jedan televizijski film) najvidljivije u nedovoljnom raskadriranju nekih grupnih scena. Premda su neke scene snimane na dojmljivim grčkim lokacijama, boje sunca, mora i kamena tek su rijetko dočarane u punom intenzitetu, a studijske scene ponekad su preočite (opet prvenstveno zbog svjetla). No, sve primjedbe padaju u drugi plan pred snagom emocija koje su se iz pjesama prelile i na glumce i u njihovu izvedbu. Užitak interpretacije vidljiv u gotovo svakom kadru zasjenit će većinu nedostataka. Pozitivnom energijom nabijena izvedba i solidno pjevačko umijeće Meryl Streep u drugi će plan potisnuti glumičine godine koje je čine pomalo prestarom za Donnu, a šarm Piercea Brosnana djelomično će prikriti i njegovu slabašnu vokalnu izvedbu pjesme napisane upravo za film. No, glumačko i pjevačko umjeće mlade Amande Seyfried (Sophie) došlo je do punog izražaja, pa ne čudi da je nakon "Mamma Mia!" njezina karijera u strelovitom usponu. Ukratko: "Mamma mia!" je, unatoč primjedbama, šarmantan, zabavan, pravi "ljetni" film koji pozitivne vibracije s lakoćom prenosi na gledatelja. Goran Ivanišević