Čovjek i prostor

(originalni naziv), 2022., Hrvatska

dokumentarni

0.0

10
9
8
7
6
5
4
3
2
1

Hej! Trebamo i tvoju ocjenu

Serija posvećena hrvatskoj suvremenoj arhitekuri "Čovjek i prostor", nasljednik pilot-projekta "Točka na A", u 4 epizode predstavlja najbolja ostvarenja domaće arhitektonske produkcije, nominirane ili nagrađene na godišnjim izložbama Udruženja hrvatskih arhitekata za 2019., upravo s ciljem podizanja društvene svijesti o važnosti prostora koji nas okružuje i u kojem živimo te stvaranja dijaloga s najširim auditorijem o djelima hrvatskih arhitektica i arhitekata.

Možda će vam se svidjeti

Komentari

Neregistrirani korisnik (nemate pravo komentiranja)

29.06. 20:10
Sadržaj

Dodaj u Podsjetnik
Nominacije za nagradu Drago Galić za najbolje stambeno oblikovanje u 2017. godini. U drugoj epizodi bavimo se stambenom arhitekturom, prikazujemo četiri projekta četiriju različitih pristupa. Tri su obiteljske kuće a jedan je sklop formiran od manjih višestambenih zgrada, dva su u južnoj Dalmaciji a dva u Zagrebu. U ladanjskom sklopu Konštari na Pelješcu reinterpretira se tradicionalna gradnja ne samo u volumetriji nego i u očuvanju nepravilnog međuodnosa između nekoliko međusobno raspršenih objekata koji tvore jasno određen građevinski sklop. Unatoč zadržavanju oblikovanja kakvo je tipično za gradnju na ovom području, sama materijalizacija (korištenje kamena i betona), detalji, odnosi otvorenih i zatvorenih prostora u potpunosti su suvremeni. Kuća za odmor na otoku Visu (Issa megaron) u pristupu je radikalno drugačija, tj. koncipirana je na način da se stapa s ambijentom, gdje ključnu ulogu igra zeleni krov po kojemu raste makija i drugo dalmatinsko bilje. Unatoč njezinoj "mimikriji" u tlocrtnom smislu (gledano iz zraka kuća se praktički ne vidi), željom za čim "mekšim" uklapanjem u zatečeni krajolik te energetskoj samodostatnosti, ona ni po čemu ne podilazi i "ne pati od koncepta". Višestambeni sklop Jordanovac nalazi se u sjevernom dijelu Zagreba na lagano kosom terenu a formiraju ga četri kubusa oko centralnog zajedničkog pristupnog međuprostora. Osim kvalitetnih stanova i hortikulturno uređenog okolišta, zanimljivost ovog projekta su i zajedničke vrtne terase na najvišim etažama koje koriste svi stanari kao prostore za druženje i odmor. Posljednja realizacija je manja obiteljska kuća na brežuljkastoj periferiji zagrebačke Perjavice koju je arhitekt na kraju svog radnog vijeka projektirao i izgradio za sebe i svoju suprugu. Radi se o jednostavnoj kubičnoj modularnoj formi koja uvodi tradicijski element ganjka ali ga koristi u svojstvu pasivne niskoenergetske kuće. Smještena u privatnom voćnjaku i u izravnom kontaktu s njim, ona uspostavlja kvalitetan odnos zatvorenog, poluzatvorenog i otvorenog prostora. Autori koncepcije: Nikola Škarić, Vedran Duplančić, Sabina Sabljić Voditelj produkcije: Viktor Sarić
30.06. 18:05
Sadržaj

Dodaj u Podsjetnik
Nominacije za nagradu Drago Galić za najbolje stambeno oblikovanje u 2017. godini. U drugoj epizodi bavimo se stambenom arhitekturom, prikazujemo četiri projekta četiriju različitih pristupa. Tri su obiteljske kuće a jedan je sklop formiran od manjih višestambenih zgrada, dva su u južnoj Dalmaciji a dva u Zagrebu. U ladanjskom sklopu Konštari na Pelješcu reinterpretira se tradicionalna gradnja ne samo u volumetriji nego i u očuvanju nepravilnog međuodnosa između nekoliko međusobno raspršenih objekata koji tvore jasno određen građevinski sklop. Unatoč zadržavanju oblikovanja kakvo je tipično za gradnju na ovom području, sama materijalizacija (korištenje kamena i betona), detalji, odnosi otvorenih i zatvorenih prostora u potpunosti su suvremeni. Kuća za odmor na otoku Visu (Issa megaron) u pristupu je radikalno drugačija, tj. koncipirana je na način da se stapa s ambijentom, gdje ključnu ulogu igra zeleni krov po kojemu raste makija i drugo dalmatinsko bilje. Unatoč njezinoj "mimikriji" u tlocrtnom smislu (gledano iz zraka kuća se praktički ne vidi), željom za čim "mekšim" uklapanjem u zatečeni krajolik te energetskoj samodostatnosti, ona ni po čemu ne podilazi i "ne pati od koncepta". Višestambeni sklop Jordanovac nalazi se u sjevernom dijelu Zagreba na lagano kosom terenu a formiraju ga četri kubusa oko centralnog zajedničkog pristupnog međuprostora. Osim kvalitetnih stanova i hortikulturno uređenog okolišta, zanimljivost ovog projekta su i zajedničke vrtne terase na najvišim etažama koje koriste svi stanari kao prostore za druženje i odmor. Posljednja realizacija je manja obiteljska kuća na brežuljkastoj periferiji zagrebačke Perjavice koju je arhitekt na kraju svog radnog vijeka projektirao i izgradio za sebe i svoju suprugu. Radi se o jednostavnoj kubičnoj modularnoj formi koja uvodi tradicijski element ganjka ali ga koristi u svojstvu pasivne niskoenergetske kuće. Smještena u privatnom voćnjaku i u izravnom kontaktu s njim, ona uspostavlja kvalitetan odnos zatvorenog, poluzatvorenog i otvorenog prostora. Autori koncepcije: Nikola Škarić, Vedran Duplančić, Sabina Sabljić Voditelj produkcije: Viktor Sarić
06.07. 20:10
Sadržaj

Dodaj u Podsjetnik
Nominacije za nagradu Viktor Kovačić 2017. za najuspješnije ostvarenje u svim domenama arhitektonskog stvaralaštva. U trećoj epizodi bavimo se dvjema javnim zgradama: školom i gradskim kupalištem. Važnost javnih objekata nesumnjivo duboko zadire u društvene i kulturne slojeve lokalnih sredina, pogotovo kada nastaju u kontekstima koji nemaju kvalitetne otvorene javne prostore, trgove i slično, tj. kada su locirani u gusto izgrađenim i često kaotičnim okruženjima bez definiranog i jasnog urbaniteta. Upravo zbog toga dodatna vrijednost ovakvih projekata, a to vrijedi za školu na Pazdigradu u Splitu i za bazen u Borovom naselju, jest u tome što, u nedostatku urbaniteta okolnog prostora, oni na sebe preuzimaju zadaću da se svojim integrativnim odnosom spram okolnog konteksta sami stave u funkciju takvih javnih zajedničkih prostora - kvartovska kuća / kvartovski trg. Kontekst Pazdigrada karakterizira nepostojanje bilo kakve urbane hijerarhije i strukturiranosti, a javni prostor se svodi tek na profile nogostupa, dok su ostale površine pokleknule pod najezdom privatnog ili "developerskog" interesa. Zelena oaza koja je ostala sačuvana isključivo zbog toga što su tu donedavno bili plastenici i na kojoj je danas izgrađena škola projektirana je na način da nadomjesti taj deficit kvalitetne javne površine pa se novi "kvartovski trg" formira ispred, ispod, iza i na školi / dvorani, povezujući svoje perimetralne ulice u jedan prokrvljeni prohodni sklop. Škola na istočnom periferijskom ulazu u grad tako osim bazične edukacijske, nudi i platformu za širi kontekst: za igru, okupljanje, druženje, odmor i svaku drugu interakciju lokalne sredine. Osim toga specifičnost ove zgrade je i izbor materijala (cijela škola je izvedena u vidljivom naturbetonu). S druge strane, javni zatvoreni bazen s kupalištem na otvorenom, uvlači nas u kontekst Vukovara koji desetljeća nakon Domovinskog rata strpljivo malo po malo podiže nivo javne infrastrukture. Ambicije autora i investitora izdržale su dugotrajan proces kreiranja i nastajanja bazenske kuće u periodu od gotovo 15 godina. Staro plivalište u Borovom naselju, samom po sebi s inovativnim stambenim modelom - izdankom tvornice Batta s početka prošlog stoljeća, ustupilo je mjesto suvremenoj bazenskoj dvorani. U prilogu će se pokazati kako je ona "okupila" oko sebe sjeverozapadnu vukovarsku periferiju i kako ju prihvaća šira javnost. Autori koncepcije: Sabina Sabljić, Nikola Škarić, Vedran Duplančić, Sabina Sabljić Voditelj produkcije: Viktor Sarić
07.07. 01:45
Sadržaj

Dodaj u Podsjetnik
Nominacije za nagradu Viktor Kovačić 2017. za najuspješnije ostvarenje u svim domenama arhitektonskog stvaralaštva. U trećoj epizodi bavimo se dvjema javnim zgradama: školom i gradskim kupalištem. Važnost javnih objekata nesumnjivo duboko zadire u društvene i kulturne slojeve lokalnih sredina, pogotovo kada nastaju u kontekstima koji nemaju kvalitetne otvorene javne prostore, trgove i slično, tj. kada su locirani u gusto izgrađenim i često kaotičnim okruženjima bez definiranog i jasnog urbaniteta. Upravo zbog toga dodatna vrijednost ovakvih projekata, a to vrijedi za školu na Pazdigradu u Splitu i za bazen u Borovom naselju, jest u tome što, u nedostatku urbaniteta okolnog prostora, oni na sebe preuzimaju zadaću da se svojim integrativnim odnosom spram okolnog konteksta sami stave u funkciju takvih javnih zajedničkih prostora - kvartovska kuća / kvartovski trg. Kontekst Pazdigrada karakterizira nepostojanje bilo kakve urbane hijerarhije i strukturiranosti, a javni prostor se svodi tek na profile nogostupa, dok su ostale površine pokleknule pod najezdom privatnog ili "developerskog" interesa. Zelena oaza koja je ostala sačuvana isključivo zbog toga što su tu donedavno bili plastenici i na kojoj je danas izgrađena škola projektirana je na način da nadomjesti taj deficit kvalitetne javne površine pa se novi "kvartovski trg" formira ispred, ispod, iza i na školi / dvorani, povezujući svoje perimetralne ulice u jedan prokrvljeni prohodni sklop. Škola na istočnom periferijskom ulazu u grad tako osim bazične edukacijske, nudi i platformu za širi kontekst: za igru, okupljanje, druženje, odmor i svaku drugu interakciju lokalne sredine. Osim toga specifičnost ove zgrade je i izbor materijala (cijela škola je izvedena u vidljivom naturbetonu). S druge strane, javni zatvoreni bazen s kupalištem na otvorenom, uvlači nas u kontekst Vukovara koji desetljeća nakon Domovinskog rata strpljivo malo po malo podiže nivo javne infrastrukture. Ambicije autora i investitora izdržale su dugotrajan proces kreiranja i nastajanja bazenske kuće u periodu od gotovo 15 godina. Staro plivalište u Borovom naselju, samom po sebi s inovativnim stambenim modelom - izdankom tvornice Batta s početka prošlog stoljeća, ustupilo je mjesto suvremenoj bazenskoj dvorani. U prilogu će se pokazati kako je ona "okupila" oko sebe sjeverozapadnu vukovarsku periferiju i kako ju prihvaća šira javnost. Autori koncepcije: Sabina Sabljić, Nikola Škarić, Vedran Duplančić, Sabina Sabljić Voditelj produkcije: Viktor Sarić

Režija
Željko Sarić

Uloge

Zašto se registrirati?

Čovjek i prostor

Čovjek i prostor