Jučer sam bila u kinu i gledala "Drvo života". Dala sam mu devetku kao ocjenu jer mislim da su dijelovi vezani za stvaranje svijeta ipak bili malo predugi. Inače film je izvrstan. Mišljenja o filmu su podijeljena i upravo je to razlog da ga se pođe pogledati.

Eto, konačno pogledao!

S vizualne strane, mislim da od Tarkovskog nisam gledao nešto toliko estetski impresivno, čisto u svojoj prirodnosti, poetično. Jeste, znam da je to Malick i da u svojim uradcima ima tendenciju isticati tu neku 'naturalnu' crtu (Tanka Crvena Linija, Days of Heaven) al ovo bi čak zaslužilo epitet transcendentalno - od prikaza mitoze, prikaza jednostavnosti djelovanja dječjeg uma van dijalektičkih okvira, samog odrastanja u maloj sredini tog odeređenog mjesta, vremena, u konačnici i ideologije i općeg stanja svijesti u kojem su se zatekli, pa sve do kolabiranja galaksija, je u svakom pogledu maestralno.
Tematska/filozofska strana? Hm...li la pih, film o svemu i o ničemu! Da ne idem sad u nepotrebne filozofije, iznijeti ću samo prvobitni utisak nakon gledanja - mislim da bi mi s te strane film puno bolje sjeo da se smatram recimo, Katolikom. Jeste, jako šturo zvuči al ono, simple as that. :D

Lss, vizualno i stilski - grijeh bi bilo propustiti. Tematski - prosudite sami. :)

7.9/10

prvo se moram pohvaliti da sam uspio odgledati cijeli film, nekoliko puta me samo lijenost spriječila da ugasim film, a i nisam imao ništa drugo za raditi ili gledati...nakon par minuta filma počinje potpuno neočekivana radnja bez smisla...teško je sad bez "spojlanja" dalje nešto pisati...

moj medvjeđi mozak nije uspio povezati sve prikaze postanka i nastanka po naučnoj osnovi s disfunkcionalnom religioznom obitelji..

.prizori obitelji prikazuju posljedice kojima ne vidim opravdani uzrok...strogi otac?...tu su svakodnevni obiteljski i socijalni problemi dignuti na nivo svevremenske i sveprostorne patnje koja prati čovjeka od rođenja do smrti??,

vizualan dojam?... možda, da nismo sve to već vidjeli na netu i silnim dokumentarcima, pa i igranim filmovima... čak i uz bolju muzičku podlogu...da ne spomijem sad film-ove...

što je autor htio reći? možda ništa, to bi najbolje objasnilo ovaj film... 

Eksperimentalne slobodne  scene. Komunkacija, kako s prirodom tako i prirodom čovjeka ovaj film čine jedinstvenim djelom. Međuljudski odnosi, filozofija života na trećem kamenčiću od sunca prikazana kroz jednu obitelj. Teško je prenjeti iskonski svakodnevni oblik života na ekran no Terrence Mallicku je uspjelo. Utoliko je film odličan. Netko je jednom rekao postoje dvije vrste ljudi, obožavatelji The Beatlesa i Rolling Stonesa. Sličan efekt je s Drvom života, ili ga obožavaš ili ne!

Maestralno.

dvaput pogledala - bez obzira na vizualnu perfekciju - nije mi sjelo i bok. ostao neki mučni nedorečeni feeling i ne mogu reći da sam za...

imao sam neke pokusaje, ali nisam ga uspio odgledati,ne znam,da pokusam u hd rezoluciji,no...
alexsije beskompromisni.. ako te strelica misa i scroll namjeri na ovaj post,reci. jesi gledao i da li se isplati muciti ?

ne bih se referirao na ovu temu da me nisi zamolio. film je smeće.

evo gledam malo,onako usput,pa koji je djavo tom covjeku ?
hrpa besmislenih monologa koji se redaju,i sad bi to trebali proglasiti nekakvom mudroscu,meni se cini da taj malick nije bas normalan:..
pa lars von trier je za njega mala beba,a u intelektualno filozofskom smislu bog

sad kad si se osvjedočio da sam rekao istinu, priznat ću ti da film, naravno, nisam ni pogledao. čim je izišao skinuo sam ga i istrpio ciglih 2 minute. toliko mi je trebalo da skužim da je smeće. gledao sam ga u vlc playeru i počeo vrtit napreskokce, ali pošto me ni jedna nasumce odabrana scena nije zaintrigirala, nisam se ni na jednoj zadržao dulje od par sekundi. film je nakon cca 3 minute "gledanja" bio izbrisan s računala.

najjači su mi mazohisti koji puste da ih film maltretira od početka do kraja i onda izbezumljeni dolaze na forum što su ni krivi ni dužni prošli mentalnu torturu dajući smeću šansu i kad za to realno nije bilo potrebe. za to nije kriv ni film, ni režiser ni glumci nego njihov mentalni sklop koji čini se vapi za samodestrukcijom po cijenu društvene prihvatljivosti.

jedini političar kojeg sam volio slušati, pokojni vlado bebić, kojega sam inače i osobno poznavao, izrekao je rečenicu koja ovdje može biti nekome od koristi: "pametan čovjek vidi cilj na početku, mudar na sredini, a budala na kraju puta. pa vi sad vidite gdje spadate."

naravnoučenije: čuvajte svoje mentalno zdravlje. ni jedan film, ma koliko god na glasu bio, nije zavrijedio da od vas napravi frustrirane jedinke, a sve zbog toga da bi se u kvazi intelektualnim raspravama mogli postavit na isti nivo s pomaknutim individuama kojima je taj kvazi intelektualni otpad duševna hrana..

to je preglupa izjava za Bebića...ako je to stvarno rekao onda ga je bolest već dobrano načela...ali sudeći po tvom postu pametniju njegovu izjavu nisi ni mogao citirati jer ne bi je shvatio kao takvu...pametnu...mudru...mada nisam shvatio naravnoučenije: ti si pametan, mudar ili si samo bolesno uporan u pokušaju dokazivanja svoje ...ostah bez riječi.....

Ne znam zašto već ranije nisam napisao neki komentar za film koji je meni jedan od najdražih i kojega sam pogledao sigurno negdje 5-6 puta. Možda zato što sam sa svakim gledanjem uvidio nešto novo pa sam mislio da nikada neću u potpunosti napisati sve ono što treba. 

Zasigurno da ni neću. No počnimo iz početka. Prva rečenica izgovorena u filmu je "Čovjek mora odabrati put prirode ili put milosti". Upravo ta rečenica najbolje opisuje cijeli film. Majka glavnoga lika odabrala je put milosti, a njegov otac put prirode. On sam više voli svoju dobroćudnu i milostivu majku, no isto tako iskorištava njezinu dobrotu što se može vidjeti iz više scena gdje je on bezobrazan i ohol prema njoj. S druge pak strane strogog i autoritativnog oca manje voli, ali više poštuje i zapravo mu se divi. Ipak emotivno hladan otac ponekad izlazi iz svoga standardnoga karaktera i tu i tamo pokazuje svoju osjećajnu stranu. To se može objasniti kako taj put prirode i milosti se nekada zna i izpreplesti. Dječak (glavni lik) u jednom monologu kaže "Oče i majko, uvijek će te se svađati u meni". S time pretpostavlja kako nikada neće u potpunosti moći razabrati koji put da slijedi. Mnogi su se pitali kakve veze uopće prikaz života ove obitelji ima s scenama stvaranja svijeta i onih na moru gdje se svi ponovno susreću. Prvo i osnovno, ovo je film u kojemu njegov autor Terrence Malick vizualizira svoje viđenje svijeta. Svatko od nas bez obzira na svoje vjerske, svijetonazorske i filozofske stavove sigurno je više puta razmišljao o tome kako je stvoren svijet, kako smo nastali i gdje ćemo na kraju završiti. Malick je ovdje iznio svoju osobnu viziju koju pri tome nikome ne nameće i uopće nije bitno hoće li se gledatelj s time složiti ili ne. Središnji dio filma, odnosno priča o njegovoj obitelji može se gledati kao realistični dio filma u kojemu Malick prepričava događaje iz svoga djetinjstva, a opet može se promatrati i kao univerzalna priča o životu, odrastanju, svijetu, ljudima... Ni jedan ni drugi način gledanja nisu pogrešni. Monolozi koji su u najviše slučajeva zapravo retorička pitanja postavlja si svaki čovjek.

Prvi put kada sam ga pogledao bio sam pod strahom komentara koji su ga opisali kao ultrapretenciozan i prefilozofski film. Zbog toga sam ga gledao i mučio svoj mozak razmišljajući što znači svaka scena i koja joj je svrha. To je potpuno pogrešno i naravno na prvu mi se nije dopao. Kada sam mu drugi put dao priliku odlučio sam da ću ga gledati kao i svaki drugi film totalno opuštena uma. I tada me je osvojio.

Zaključak: ovo nije film skrivenih poruka i značenja, ovo je film osjećaja. Ne treba ga se razumjeti, mora ga se osjetiti. Ako ga se uspije osjeti film će biti odličan, ako ne biti će loš.

Dugo sam odgađao gledanje ovog filma jer mi se činio pretencioznim i jer prethodno ovome nisam gledao ništa Malickovog pa nisam znao što očekivati. Dodatnu brigu mi je izazivalo i pitanje hoću li razumijeti što je autor htio reći, no iznenadilo me što mi se film činio prilično direktnim.

Počinje citatom iz Knjige o Jobu, Starog zavjeta, koji upućuje gledatelja na poznatu priču o plemenitom i pobožnom starcu koji izgubi sve kako bi poslužio kao dokaz vjere i u najgorim trenutcima. Kao što ta priča postavlja filozofska pitanja o smislu života pod patnjom i nepravednosti prirode i sudbine, tako i film pokušava potaknuti ista pitanja kod gledatelja kroz prikaz tragedije u jednoj teksaškoj obitelji u tijekom 50-ih.

Najbliže onome što se može opisati kao radnja filma je Jackova potraga za samim sobom i svog puta u životu, razapetog između dviju jako različitih karaktera. Tople majke koja zastupa milost i razumijevanje kao put koji omogućuje ljudima da rastu i napreduju, i strogog oca koji predstavlja put/zakon prirode, borbe za preživljavanje gdje najjači opstaju pa makar pri tome gazili slabije. Jack je u sukobu sa stavovima svog autoritativnog oca i dobio sam dojam da njihov odnos predstavlja odnos Malicka prema Bogu, dijalog sina i oca postaje dijalog između njega i Boga. Da dalje ne ponavljam što je već @samuraj fino opisao, radije ću uputiti na njegov post s kojim se većinom slažem.

Film je vizualno prekrasan, od prekrasnih kadrova prirode, animacije nastanka svijeta pa sve do čestih close-up kadrova lica likova na kojima se film dosta zadrži i gdje svi naprosto kroz svoj izraz lica odlično dočaraju svoje emocije i misli. Svidio mi se taj detalj i dok su mi svi glumci bili odlični, posebno sam bio zadivljen glumom djece.

Najviše dvojbe imam oko dijela filma koji prikazuje nastanak svijeta. Dok je vizualno lijep, pitam se koliko je bio potreban. Ne mogu reći da ne vidim nikakav smisao u njemu – stvara atmosferu za film, daje usporedbu naše ljudske malenkosti i veličanstva i prostranstva svemira, koliko smo mi mali u odnosu na sve, prikaz dinosaura (čiji su kompjuterski efekti prilično brzo i loše ostarjeli) koji se smili nad ranjenim ukazuje na navedeni put milosti a komet kao put prirode itd. U redu, ali svejedno mi se nekako nije najbolje uklopilo u film i prekinulo je tok radnje. Nije me smetala čak ni duljina te scene, već jednostavno mislim da bi bolje funkcioniralo na samom početku ili završetku filma, ne usred. Isto tako mi se čini da njegovim nedostatkom film ne bi izgubio na snazi svoje poruke.

Film je eksperimentalna, art drama i kao takva je teška preporuka. Podsjeća me na filmove Tarkovskog, kojeg volim pogledati. Razumijem podijeljena mišljenja, mislim da je ključno pitanje koje će odgovoriti na to za koga je film: „Želim li gledati film koji mi predstavlja priču ili film u kojem ću priču i smisao trebati sam pronaći?“. Ovo je svakako u drugoj kategoriji, ali u usporedbi sa sličnim filmovima, mislim da ovaj ipak ima nekakavu smjernicu kroz pitanja kojima se bavi, iako na njih ne može odgovoriti. Ne traži od gledatelja nikakva vjerska opredjeljenja, iako se tematski takvi motivi mogu svakako pronaći, na kraju krajeva, imam dojam da ne potiče niti opredjeljenje prema izabranom putu koliko razmišljanje o tome kako se naši putevi preispliću i gdje bi smo mogli napraviti kompromis.