Preveliki sam fan Shakespeareovih djela i zato ponekad jaaaako kritična kad se radi o ekranizacijama.Ova raskošna filmska verzija Sna Ivanjske noći ima toliko nedostataka (bolje da ne kažem ništa o nekim glumačkim izvedbama), da ću radije ukazati na pozitivne strane, a to bi, osim priče koja pokušava vjerno slijediti Bardov tekst, bila izvrsna glazba. Samo zahvaljujući melodijama talijanskih majstora kao što su Verdi, Puccini ili Mascagni te nezaobilaznim skladbama Mendelssohnove uvertire San Ivanjske noći*, u filmu se može osjetiti čarolija najkraće noći.

Svakako toplo preporučujem istoimenu predstavu redatelja Aleksandra Popovskog koju možete pogledati u zagrebačkom kazalištu Gavella (Ozren Grabarić briljira kao Vratilo)

 

(* za one koji eventualno ne znaju: iz te uvertire je onaj poznati Svadbeni marš koji čujete na vjenčanjima)

u filmu se može osjetiti čarolija najduže noći.

Hmmm, mislim da misliš najkraće noći. Ivanje bi trebalo biti slavlje najdužeg dana u godini kada je sve raskošno i bujno. Ima smisla da je Shakespeare uzeo Ivanjsku noć kao vrijeme radnje. Uz standardnu magiju koju poganske vjere pripisuju tom dobu godine, tu je i činjenica da je to najkraća noć, možda i ona bez pravog dubokog sna, pa se san i java lako isprepliću...

 Ah, što se filma tiče, bolje išta nego ništa. 

 To me podsjetilo na predstavu Hamlet u selu Mrduša Donja. Eeee, tu se moj razred nasmijao do suza!

Hmmm, mislim da misliš najkraće noći.

bozoli

Daaa, naravno!! Hvala!    Koji gaf. Tak mi i treba kad ne provjeravam što pišem. Sad idem odmah ispraviti.