Ovaj film nose Tony i Manny (Al i Steven koji su savršeni, obojica!); ostali glumci su prilično stereotipno i plastično odigrali svoje uloge i zbog toga ne mogu dat višu ocjenu. Nije to jedini razlog; za veću ocjenu scenarij bi trebao biti nešto složeniji, a odnos među likovima također manje stereotipan, odnosno manje predvidljiv. Za oba navedena razloga argumentaciju nalazim u istim aspektima: majka koja se ljuti na sina (em je mama predvidljiva, em su njene reakcije točno predvidljive u svakoj njihovoj zajedničkoj sceni; odnos njega i sestre, kao i [spoiler/više u kompletnom prikazu teme]). Jedino mi je Tonijev odnos sa Elvirom bio nepredvidljiv i nestereotipan. A lik M. Pfeiffer je toliko dosadan; nije me uopće očarala; zamišljena je kao femme fatale, a ima energiju vječito našmrkane kuhane noge. Evo, zbog navedenog dajem 8.8. Inače, film je svakako za preporučiti!