Film prati njegov ponovni odlazak u Auschwitz gdje se prisjeća svog logorskog života. Bezbrižno djetinjstvo u Opatiji prekinuto je preko noći. Bilo je potrebno tek nekoliko sati da izgubi svoje ime i prezime te postane - broj. U logoru smrti život se svodio na borbu da se dočeka jutro. Dani provedeni u logoru odredili su mu život. Iako bismo očekivali da ga je ta trauma paralizirala, on osjeća upravo suprotno i kaže da mu je život bio lijep baš zahvaljujući Auschwitzu jer sve loše što je kasnije doživio, nije se moglo usporediti s užasom koncentracijskog logora.