Buffy, kada sam prvi put pogledao The Imitation Game nemalo sam se, ali ugodno, iznenadio jer sam bio uvjeren da se tako dobri filmovi više ne snimaju. Zašto ti je npr. toliko bitno je li film u detalje autentičan ili nije (znam da su i neki poljski znanstvenici imali udjela u razbijanju Enigme) kad se zna da je Alan Turing bio matematički genije koji je stvorio prvo računalo bez kojeg se kod ne bi nikad probio? Čak je i jedan Steve Jobs kada je osnivao svoju kompaniju dao joj je ime upravo po Alanu Turingu (Apple) jer je ovaj običavao pojesti jabuku prije spavanja, a dugine boje koje se nalaze na logu jabuke su također u njegovu čast (Turing je bio homoseksualac) i to je na žalost skupo platio. Nisu mu pomogle ni zasluge iz rata, ni doprinos akademskoj zajednici, ni cjelokupno stvaralaštvo. Doduše posthumno je rehabilitiran od strane engleske kraljice.
Gdje vidiš mane ovom filmu, osim možda u autentičnosti što i nije toliko bitno jer ovo nije znanstveni rad kojim se brani doktorska disertacija na sveučilištu nego filmsko umjetničko djelo koje ima zadaću koliko je to moguće vjerno oslikati zbivanja toga vremena i prikazati ih gledljivim. To mu je jedina zadaća.
Vrhunska režija, izvrsni dijalozi, nenametljiva radnja koja se neprimjetno diže kroz čitav film i onda doživljava antologijsku kulminaciju u ljubavnoj sceni (dijalogu) u pivnici je nešto tako rijetko viđeno da bih na prste mogao nabrojiti filmove sa jednako kvalitetnim vrhuncem. Priča je zakon, sama potka filma koja veliča ideal pravde i žrtve je čudo, a šablona sa porukom ispravnosti u prkos možda malo preoštro rečeno, besćutnom sistemu je nešto fantastično.
Praznog hoda gotovo da i nema, jedino zadnjih deset minuta film malo pada u tempu jer je rat gotov pa se sve opustilo, prijateljstva umiru ili nestaju, pa sukladno s time nema više ni one napetosti koja je bila vezivno tkivo između junaka. Režiser se sada fokusira na ono što je ostalo, genijalnog čudaka koji neshvaćen (a kad je koji genije bio shvaćen?) i odbačen (spolna orjentacija) od društva i dalje živi svoj samotnjački, inovacijama posvećen život.
Veliki plus filmu je i to što ga odlikuje nekoliko antologijskih scena koje se gle začudo mogu usporediti čak i sa Rocky-jevim trčanjem uza stepenice, možda najpoznatijom scenom u povijesti kinematografije.
Prva je opening credits kada dječak koloporter vikom o objavi rata smrzava atmosferu u gužvi na željezničkom kolodvoru, a Cumberbatch istovremeno kao kontrast odlučnim hodom probija istu tu strahom opsjednutu masu - simbolika sudaranja dva ekstrema zla (rat - led, smrzavanje) i dobra (Cumberbatch - ledolomac - nada), sve to podgrijano fantastičnim dramatičnim soundtrackom koji čini kao da nas vraća u to vrijeme.
Razgovor Turinga s admiralom krutog odgoja potpuno nekompetentnim da vodi posao za kojeg je zadužen i uz to još i bira kandidate, a kamoli da uvidi kakav genije sjedi pred njim. To rezultira fantastičnom Turingovom inicijativom u dijalogu u kojem briljira s nekoliko iznimno inteligentnih doskočica u kojima isijava sva njegova vanserijska lucidnost, kreativnost i neopterečenost situacijom. A posljedica toga je i posramljivanje Denistona koji da tragedija po njega bude još i veća to i uviđa!
Scena u kojoj Turing nevjeroajtnom "drskošću" šalje Churchillu (!) pismo da ga postavi za šefa projekta i njegovo obračunavanje s balastom kojeg rješava bez kompleksa začuđujućom lakoćom opsjednut samo ciljem
Scena iz pivnice s nastavkom u obavještajnom centru gdje uz suze i nevjericu ipak probijaju kod, po meni najjača scena i vrhunac filma.
I na kraju kruna tj. priznanje - scena gdje Turing sa kolegicom putuje u Londom da bi šefa MI6 u diskreciji obavijestio o uspjehu vodeći tih, nenametljiv razgovor u pivnici nakon čega od pretpostavljenog prima priznanje za sav uloženi trud i povjerenje koje je bilo na kocki.
Dodao bih i još jednu briljantnu scenu regrutiranja mlade znanstvenice koja nakon kašnjenja prvo biva upućivana na kat za razgovor za sekretaricu, a na kraju na intervenciju Turinga ipak pristupa testu i na njegovo iznenađenje riješava zadatak brže od njega.
O glumi Cumberbatcha neću trošiti riječi, savršeno je jedini izraz koji mi pada na pamet.
Ljubav je nenametljiva, jedva primjetna. Zato je mnogi ne prepoznaju.