Dovoljno je reći Sam Peckinpah. Jedan od najrealnijih filmova o Drugom svjetskom ratu, počev od scena borbi, uniformi, naoružanja, tehnike... A tek glumačka postava... Čista desetka.

Majstor je majstor. Zanimljiv je podatak da je Fassbinder za film Lilly Marlen u ratnim scenama koristio dijelove Peckinpahovog filma. A anegdota sa Slavkom Štimcem priča da mu se mali toliko svidio da mu je na snimanju dopisao ulogu.

Ma, gledala sam ga danas popodne i nisam baš ostala PAF.

film je smeće ljudi. jedan od najgorih (razvikanih) ratnih filmova. tipičan peckinpah (usporena snimka u scenama borbe i explozija), čovjek je ovisan o usporenim snimkama pa ih trpa gdje stigne, ali i bez toga film mu je od samog početka dosadan i nezanimljiv, valjda je mislio da će dovođenjem coburna mase pohrlit u kina i popadat u nesvjest od oduševljenja. btw, slavko štimac? jel izgovorio i jednu rečenicu? ako nije i bolje da nije, film bi se srozao još niže.

jedini njegov film kojeg koliko toliko mogu svariti (gledao sam sve njegove najpoznatije) je junior bonner (1972). gledam samo neke scene  zbog barbare leigh naljepše žene u povijesti hollywooda i dobre pjesme rodeo man na odjavnoj špici.

Ako ti se ne sviđa nijedan njegov film, kakve ti filmove onda voliš ili gledaš!? Njegovi filmovi čak i oni slabo poznati su vrhunski!?

poznam njegov opus i svi su mu filmovi na isti kalup, mislim na one u kojima je pucačina. oni drugi recimo conwoy i junior bonner gdje nema pucačine koliko me pamćenje služi (conwoy sam jako davno gledao u kinu negdje 80-ih) jednostano su dosadni, isprazni.

ono što ja volim snimljeno je pretežno '70-ih: Serpico (1973), Rocky (1976), Assault on Precinct 13 (1976), The Warriors (1979), Tthe Godfather I i II, Smokey and the Bandit (1977) od novijih Glory (1989), JFK (1991), Casualties of War (1989), Gettysburg (1993), Casino (1995), Sophie Scholl - Die Letzten Tage (2005), The Imitation Game (2014), i jedan prastari nenadmašni i najbolji ratni ikad Where Eagles Dare (1969)....

I ja kao i uvaženi kolega mrzim ovog režisera, užasno su mi njegovi filmovi odbojni. No kod vjerojatno svakoga režisera kojeg netko obožava ili pak mrzi, postoje filmovi koji su iznimke. Kod mene je ta iznimka što se tiče Peckinpaha upravo ovaj uradak.

U njegovim drugim djelima likovi su uglavnom ljigavi, iritantni, odvratni... Ovdje je takav samo onaj umišljeni aristokratski satnik, a svi drugi u meni su izazvali suosjećanje što je nevjerajatno, jer u vremenu kada je ovo snimano američki i britanski režiseri Nijemce su prikazivali isključivo u negativnom kontekstu, osim eventualno u komedijama. Možda zbog toga, a možda i zbog dobre radnje i svih ostalih segmenata, film mi je bio zanimljiv od početka do kraja, a mislio sam da će bit samo još jedna u nizu Peckinpahovih dosada. Zbilja ostavlja jak dojam i vjerno dočarava pakao rata i ljudske patnje neovisno o tome koje uniforme nose.

Za mene ovo djelo ima sve odlike pravog antiratnog filma i čak bih ga se usudio svrstati u neki uži krug najboljih filmova žanra. Preporuka za večeras.