Kada bi križali filmove „Wall Street“ (1987) i „Caligula“ (1979) dobili bi vjerojatno upravo „Wolf of the Wall Street“ . Novac, korupcija, prostitutke, droga, brzi auti, prijevare...sve navedeno i još puno više nudi ova crna komedija koja opisuje rast i propast brokera Jordana Belforta (L. DiCaprio).
Film započinje bacanjem patuljaka na divovsku metu (da, ozbiljno) i nakon toga slijedi još luđih tri sata prepuna zabave, perverzije i urnebesnih situacija koje su sastavni dio Belfortovog hedonističkog načina života.
Uz navedeno, dodajmo još odličnu glumu ekipe, te direktorsku palicu u rukama slavnoga Martina Scorseseja i razumljivo je zašto je film toliko nahvaljen i popularan među gledateljima i kritičarima.
Najveći problem koji sam imao sa filmom, je taj što mi se činio plitkim. Gledati razuzdan život bogatih može biti zabavno, što je vjerojatno i uzrok popularnosti filma, pogotovo kod mlađe publike ,no na kraju, to je sve što ovaj film i jest – zabava, zabava i zabava, bez orginalnosti u pogledu priče ili likova. Temelj ovog filma su urnebesne situacije i opisi neobičnih života odlično odglumljenih likova no ništa više od toga.
„Wolf of the Wall Street“ nikada ne pokušava naglo promijeniti ono što jest već daje dojam da zna što želi biti, naime film koji prikazom apsurdnih likova i apsurdnog načina njihovog života želi prvenstveno zabaviti publiku na dva sata, i mislim da to radi odlično, no ne odmiče od prosječnog i ne vjerujem da će ostati pamćen kao neki ostali Scorseese filmovi.
p.s.
Slažem se s @bearfootom da je film igrao na (pre)sigurno.