ispočetka vrlo iritantan film za što je zaslužna prenaglašena Keira-ina glumačka izvedba, neusklađena sa relativno zdravim stanjem u kojem se lik nalazi što se da zaključiti iz dijaloga koje vodi...upravo su dijalozi najzanimljiviji dio filma, bile su to zanimljive teorije koje su ostavile duboki trag  u psihologiji...osim lika Sabine, koja pretjeruje, svi ostali likovi su presuzdržani, bez nekih emocija pa film ostavlja hladan dojam uprkos vručoj temi...

Slažem se sa Bearfootom da ovo nije jedan od onih filmova koje bi itko naveo kao "najomiljeniji" ili "najemotivniji" film kojeg sam gledao/la u posljednje vrijeme. Mislim da je taj hladan pristup režiji i naraciji namjeran, ali ne baš i najuspješnije realiziran. Također se slažem da je K. Knightley "preglumila" ulogu, naročito u prvoj polovici filma kada joj je lik u stanju histerije.

5,5/10

Freud i Jung kao kolege u profesiji, suparnici u ljubavi - kao koncept zvuči interesantno pa čak i napeto. Međutim, ne mogu otkriti namjeru ovog filma niti kome je namijenjen.

Teme iz psihologije kojima se film pokušava baviti nisu prikazane zanimljivo niti dovoljno istražene da bi film bio interesantan nekome tko se za njih zanima. Nema baš ni biografskog materijala jer ne vidimo puno iz života ni Freuda niti Junga.

Kao bizarna ljubavna priča također ne funkcionira jer su likovi hladni, manjka emocija i drame, a nema ni nekakve napetosti premda je riječ o nemoralnom ljubavnom trokutu gdje bi se tako nešto očekivalo.

Na kraju, sumnjam da će čak i hardcore ljubitelji Cronenberga biti zadovoljni jer da nisam pročitao da je on redatelj, nikada ne bih to pogodio zbog toga što film nema njegovog tipičnog stila.

Film bez identiteta koji nije tehnički loš, ali pokušava svašta no zbog toga mu ne uspijeva ništa.