Zaista su me uvijek fascinirali filmovi poput ovoga!

Nije bitno o kojem se sportu radi (košarka, hokej, bejzbol, američki nogomet...), ali Ameri uživaju snimati filmove u kojima nekakav stari iskusni trener u par dana okupi dvadesetak igrača koje sačinjavaju propali sportaši, poluretardirani lokalni redikuli, robijaši, psihijatrijski bolesnici, žene s brkovima, liječeni alkoholičari i svi oni koji s tim sportom imaju bar neku malu poveznicu. Zatim ovi nabrojani razvale ekipu jebeno plaćenih profesionalaca koji su u životnoj formi, a sve to poprate navijanjem mnogobrojne publike i atraktivnim plesom na brzinu sklepane skupine cheerleadersica!

Koje su poruke ovih filmova? Vaših pet minuta će kad tad doći u životu!? Kolektiv može sve!? Tko jebe profesionalnce!?

Ponekad mi je žao što nisam rođen u Americi. Pa da mi sve u životu bude ravno... I da uživam u ovakvim filmovima...