Postoji problem sa ovim juznoslavenskim ljevicarski orjentisanim filmovima, a on je u tome sto se iskljucivo posvete promoviranju neke poruke mira, da u tome postaju ofirni, pa cesto scenarij prelazi iz moralnosti u povrsnost. Takvi megalomanski projekti ubrzo budu napusteni i od kritike i od gledalaca, pa cak i od onih pacifistickih stremljenja. Mislim da reziseri i scenaristi s ovih prostora mnogo bolje iznose price o medjuodnosima ˝malih˝ ljudi (kao sto su npr. hrvatski ˝Kenjac˝ ili ˝Armin˝, te bosanski ˝Kod amidze Idriza˝). Ipak, film nikako nije dosadan, i vrlo je gledljiv.

Narocito je upecatljiva, glumacka izvedba Sergeja Trifunovica, koji je u ulozi srpskog komandira koji tjera hrvatske vojnike u minsko polje, uz Cecin hit ˝Kukavica˝ . Ova scena potpuno baca u drugi plan ostatak filma. 

Film je prilicno srbokatarzican: iako Bosnjaci i Hrvati nisu u potpunosti idealizirani, ipak su Srbi glavni negativci, stoga je i film na crnoj listi desnicarski orjentisanog srpstva.

Iako ce sire juznoslavenske mase vjerovatno dobro prihvatiti film upravo zbog ˝primjerene˝ politicke pozadine, mislim da ovako uocljivoj i  napadnoj politizaciji nije mjesto na filmu.

Politika svakako mora biti sastavni dio filmova koji tematiziraju rat, ali treba biti toliko odmjeren i nedirektan, pa napraviti nesto poput ˝Sindlerove liste˝ ili ˝Pijanista˝, a ovakvo politicko vristanje u filmovima svakako ne vodi tim putem.

Ali eto, na politicku ˝legitimnost˝ i zanimljivost od mene mu 7.8/10. 

Meni je naprotiv film prilično dosadan i slabo gledljiv. Sama ideja je plitka i nerealna, o nekakvoj druzini srpskih glumaca u ratom zahvacenoj Bosni. A sto se politike tiče, mislim da nije vrijeme za bilo kakve komedije o ratu u BIH. Iako meni tu nije bilo gotovo ničeg smiješnog. 

Zbilja mi ovaj film  ne ide u glavu, šta se tu htjelo reći i dijetu kvaliteta, kao ni komentar prijašnjeg komentatora. Meni se s političke strane film čini prilično relativistički, tj da relativizira povijest i rat u BIH.  

Gledala sam ga prije par godina u kinu i usudila bih se reći da je film,  što se tiče režije,  kamere, montaže etc. (koliko se ja već kao potpuni laik u te djelatnosti mogu  razumjeti), prilično dobar i rekla bih da to može primijetiti i uvjetno rečeno površan gledatelj. Ono što je sporno u ovom filmu ne nagriza  kvalitetu ovog  uratka kao takvog,  budući da je redatelj,  kao uostalom i drugi koju sudjeluju u stvaranju filma, odradio svoj posao pedantno,  nego je u najmanju ruku  problematičan, ako ne i potpuno deplasiran presjek psihologije ODRASLIH ljudi,  a o odraslima se nesumnjivo radi jer nitko od protagonista nema manje od 20 godina. 

Kako je moguće da 1993. ODRASLI u Srbiji (i to ne bilo koji ,već intelektualci ili barem nadri intelektualci, takozvani kulturnjaci, kazalištarci, glumci i slični,  ljudi kojima dobrim dijelom već u samom opisu zanimanja stoji dužno dobro poznavanje društvenih zbivanja, ako se naravno uskogrudno ne ograničimo na  doslovnu definicju glume kao takve,  koja im u krajnjoj liniji, htjeli oni to ili ne,  kroje život) nisu upoznati sa stvarnim stanjem stvari, s ratom koji im bijesni u susjedstvu?

Mislim da je nemoguće,  na žalost ili na sreću,  razdvojiti kulturu(umjetnost) i politiku, u ovom slučaju film i politiku jer nam politka uvelike oblikuje način života,  vinuli se mi nebu pod oblake ili plazili po zemlji. Redatelj filma to sigurno zna koliko god ili glupavo ili podmuklo pokušava oprati ruke svojih sunarodnjaka prikazujući ih  kao nevine promatrače brutalnih prilika koje su zatekle njihove dojučerašnje prijatelje. ODRASLI, bli oni pripadnici jedne, druge ili pete nacionalnosti, dakle svi mentalno ubrojivi ljudi na kugli zemaljskoj gube pravo na NEVINOST u trenutku kada postanu svjesni vlastite opstojnosti i opstojnosti drugoga. Neki to postanu kad prestanu sisat,  neki kad skinu pelene,  neki otprilike u šestoj godini svog života kad postanu svjesni svoje spolne različitosti, neki u pubertetu, a do svoje 20e bi to trebali postati svi, uključujući i "glumačku družinu" i redatelja "turneje".

 Neovisno o tome koliko je propaganda ratnih 90ih bila perverzna i koliko su nacionalizmom natopljena tla bila plodna za prijem takve propagande,  za odrasle,  a to znači odgovorne,  a to znači za one svjesne činjenice da se u njihovoj blizini kolju ljudi, uvijek postoje kanali kojima putuje istina, a odrasli su ljudi beziznimno dužni stupiti u kontakt s istinom. Iskrivljena propaganda ne može biti opravdanje za dezinformiranost, a u slučaju ovog filma riječ je čak i o NEinformiranosti protagonista, ukratko likovi u filmu se ponašaju kao da nose štafetu za druga Tita. Iskrivljene su vijesti također govorile o masakrima i bilo je potpuno nemoguće za njih ne znati, u vrijeme rata sam bila dijete do 10 godina i jako sam dobro znala kaj se oko mene događa, prema tome i "turneja" je to znala i redatelj je to znao, ali je odlučio napraviti nas ludima, naravno i sebe, prikrivajući to maestralnom izvedbom npr. Sergeja Trifunovića, razvijenim,modernim, nevinim pacifizmom prisutnim u svakom od likova,  odnosno neosporno dobrim filmom ukoliko se slažemo s time da film nije utilitaran, tj. politički intoniran. 

Na ocjenu kvalitete filma ne bi trebala utjecati njegova eventualna politička nekorektnost, ali ju je meni kao gledatelju jako teško zanemariti. Film je dobar, meni uopće nije dosadan samo mi smeta  manipulativnost kojom uvelike raspolaže. Srbi vojnici su u filmu malo "crniji " od hrvata i bošnjaka, ali su zato srbi civili potpuno nevini, jer naime pojma nemaju o čemu se radi, "patuljci pojma nemaju", a srbi civili imaju i moraju imat pojma. To je ovako jedan naizgled vrlo suptilan trik... kako biti odrastao i pogledati istini u oči,  a u isti mah ne biti povrijeđen od te istine. Ljudi to rade masovno, teoretski priznaju svaku odgovornost, ali kad treba očistiti prljavštinu iza počinjenog djela onda  više nisu toliko odgovorni, nego su se samo malo zabunili.

@krushka, zar ti očekuješ od srpske kulturne i političke elite da pravi političke filmove u kojima će se udariti po narodu kao takvom (pa čak ni nacija koja je u roku od nekoliko desetina godina doživjela najveću političku katarzu u historiji - Nijemci, nije uradila takvo što), a pri tome Hrvatska ili BiH od '90-tih na ovamo nije napravila niti jedan politički samokritičan film. Ne vidim kako jedan film u kojem se jasno kritikuje srpska naci-mitolgija, u kojem se kultura prikazuje kao sastavni dio nje (kroz lik pjesnika) i u kojem se prikazuje jasna veza izmedju ratne propagande i folk kulture (kroz Trifunovićevu izvedbu Kukavice) može biti prepoznat kao pronacionalistički.

I ko su to po tebi u ovom filmu "srbi civili", možda glumci kao likovi? Pa hajde i uzmimo da oni pretstavljaju na nekoj simboličkoj razini civilno srpstvo, opet mi nije jasno na osnovu čega ti smatraš da su oni prikazani nevinim u filmu. Ja klo'ko pamtim oni su svi u po život opasnim situacijama reagovali kao pi*ke, ulizivajući se raznim vojskama i zabavljajući ih, što tumačim kao pokušaj oslikavanja ratne realističnosti gdje nema velikih strip junaka nego većina ljudi traži način da spasi svoju kožu, a to iako je vjerovatno realno nije i nevino, a ponajmanje idealno. Samo je onaj najmlađi od njih prikazan kao neki buntovnik koji, eto, u jednom trenutku patetično "pukne" pokazujući otpor prema nepravdi.

Što se tiče političkog rakursa posmatrača filma, ja mislim da često Hrvati i Bošnjaci traže previše od srbijanskog društva. Ako ništa, Srbija ima pristojnu ljevicu koja svakodnevno ističe apsolutnu odgovornost srpske politike u ratu, a za koju glasa 5% ljudi, Hrvatsaka i BiH je uopće nemaju, a samokritične Hrvate i Bošnjake prema ratnoj politici možeš brojati na prste jedne ruke.

U vremenima kada sa Đokovićevog junačkog poprsja strši "Kosovo je Srbija", kada Mandžukić posvećuje golove đeneralima proslavljajući ih fašističkim pozdravima u po Minhena, apsurdo je film u kojem se kritički odnosi prema naci-epici, ratu i ratno-podaničkoj kulturi nazivati nacionalističko-propagandnim. 

Mersault, da ste pažljivije čitali moj komentar, vjerujem da biste primijetili da ni u jednom retku ovaj uradak nisam svrstala uz bok filmovima  koji propagiraju nacionalizam, šovinizam niti bilo koji od navedenih ili nenavedenih drugih  "izama" (izuzev pacifizma naravno). Jasno je da je film u prvom redu antiratnog predznaka i to ne mogu osporiti niti da hoću.

Mislim da je nemoguće,  na žalost ili na sreću,  razdvojiti kulturu(umjetnost) i politiku, u ovom slučaju film i politiku jer nam politka uvelike oblikuje način života,  vinuli se mi nebu pod oblake ili plazili po zemlji. Redatelj filma to sigurno zna koliko god ili glupavo ili podmuklo pokušava oprati ruke svojih sunarodnjaka prikazujući ih  kao nevine promatrače brutalnih prilika koje su zatekle njihove dojučerašnje prijatelje.

Po svim principima logike mislim da se ova tvoja konstatacija da protumačiti kao identificiranje filma Turneja pronacionalističkim. Reditelj, po tvom tumačenju "pere ruke sunarodnjaka" što je nacionalizam; ne s pozicije mitologije nego morala, ali ipak - nacionalizam. Dakle, stojim iza toga da tvoje tumačenje film prepoznaje kao pronacionalistički, bez obzira što ti to nazivaš misinterpretacijom.

Problem je što ti iz nekog razloga (a volio bih da ga izneseš) u filmu prepoznaješ neke "nepristrasne" i "nevine" likove koji "za rat ne znaju". Glavni likovi i kreću u rat kako bi pokušali motivisati srpsku vojsku, njihova unutarnja previranja nastaju kada oni upoznaju sadržinu rata. Ja sam, za razliku od tebe, siguran da su većina ljudi u Beogradu prateći spsku propagandne medije vjerovala da su njihovi vojnici junaci i da se bore za otadžbinu, a da svaki general je spreman žrtvovati svoj život kako bi spasio "običnog vojnika" Srbina (a to se može primijeniti na bilo koju stranu). Turneja prikazuje da to nije bilo tako, stavljajući svu tu ratnu mitologiju na najuzvišeniji satirični pijedestal crne komedije. Ti smatraš da su ti ljudi u Turneji prikazani nevinim i nepristrasnim, ja mislim da je Turneja upravo prikazala koliko je pogrešna njihova umišljena nepristrasnost.

Drugi problem je što ti balansiraš između glumaca-likova i glumaca-glumaca, tako da mi (i svakome onome ko bi se možda uključio u raspravu) otežavaš prilaz protuargumentaciji. Pri tome koristiš termin "protagonisti" koji dodatno zbunjuje (protagonistom možemo nazvati i glumca i lik).

Treći, i najveći problem: sa tvrdnjama da ne gledaš vijesti i ne čitaš novine želiš se prikazati relativno apolitičnom, a posmatraš film s političkog gledišta. Tako da, politički, još jednom tvrdim da su u svim ratnim zemljama '90-ih bili ljudi koji sz VJEROVALI da su nevini i neutralni, a Turneja ne pokušava sprati ljagu sa njihovih ruku, nego prikazati koliko je njihova percepcija sopstvene nevinosti i neutralnosti bila pogrešna. Ti možda kriviš reditelja što je glumce-likove idealizirao, ali oni idealnim nisu prikazani. Volio bih da objasniš zašto si glumce-likove u filmu prepoznala kao "neutralne" i "nevine", a ako ne njih, onda režisera i glumce kao glumce. Kojim postupcima i scenama u filmu oni "peru ruke sunarodnjaka" i gdje odstupaju od političke istinitosti (u događajnu istinitost mi ne pada na pamet zalaziti jer se radi o crnoj komediji, onda bi mogli i Dr. Strangelove-a optužiti za iskrivljivanje "istine").

svaka cast za film,dvaput sam ga gledao u dva dana..svidjaju mi se izjave nekih glumaca..u filmu ima dosta istine i mislim da ce imat istorijsku vrijednost

Mersault, svaka čast, sve stoji, osim toga da nema samokritičnih u Hrvatskoj prema ratu. Ima ih čak i među vodećim političarima, od Vesne Pusić nadalje. (Ne kažem da ih podržavam niti da ih ne podržavam, samo kažem da ih ima, a neki su čak i ministri, kao spomenuta gđa Pusić)

Izvanredan film. Lepo je videti što se u tom film skupila izvanredna glumačka ekipa.