Rani vesterni imaju romantičarski štih, puni su avanturizma, a život kauboja na Divljem zapadu je prikazan kao junački. Kako se ta formula puno ponavljala a društvo mijenjalo i idealizam u njemu slabio, nije čudo da se s vremenom pojavio i revizionistički vestern koji je počeo rušiti takvu sliku i prikazati kaubojski život na suroviji, ciničan način.
Ne znam jel bih ovaj film nazvao najboljim revizionističkim vesternom, no definitivno jednim od najboljih primjera toga podžanra.
Razlog tome je što osim crnog i realnijeg prikaza Divljeg zapada, sama priča filma se vrti upravo oko ideje naivne mladeži o tim glorificiranim mitovima kaubojskog života i njihovog suočavanja s okrutnom stvarnošću.
Premda se likovi u filmu svako malo nalaze u okrutnim i ozbiljnim situacijama, svidjelo mi se što film ne šokira gledatelje cijelo vrijeme samo da im nametne poruku kako je života tada bio prilično opak. Umjesto toga ima povremenog crnog humora i na trenutke simpatične mladenačke naivnosti i sanjarenja koji dobro prikazuju da je ipak riječ o djeci, ali i daju neku ravnotežu filmu da ne ispadne previše naporan. Odnos među likovima je zanimljiv, kao i prikaz utjecaja „lošeg društva“ te kako dobar čovjek koji se pokvari postaje najgori.
Završetak se čini naglim, i to je jedino oko čega sam podijeljen u svom dojmu filma. S druge strane, svidjelo mi se što je zadnja scena odličan prikaz konačne transformacije likova pa je tu možda i bio u redu trenutak da film stane bez da se nepotrebno rastegne dalje.