Otmica djeteta jedan je od najozbiljnijih roditeljskih strahova, posebice ako je riječ o otmici nakon koje se otetom djetetu gubi svaki trag. Beskrupulozi trgovci ljudskim organima ili bezobzirni mafijaši koji će voljeno dijete pretvoriti u bijelo roblje doista su likovi iz najgorih roditeljskih noćnih mora. Stari lisac Luc Besson toga je bio itekako svjestan te je upravo otmicu djeteta (sedamnaestogodišnje Amerikanke Kim u Parizu) uzeo kao polazišnu točku scenarija. Distributerski naslov filma ("96 sati") sugerira vrijeme je koje ima Kimin otac Bryan Mills, bivši tajni agent koji je posao napustio kako bi moga biti bliže kćeri iz propalog braka, prije no što joj se u rukama trgovaca bijelim robljem izgubi svaki trag. Sve rečeno odvija se u prvih nekoliko minuta filma da bi potom uslijedilo ono što je redatelja i scenarista u cijeloj priči očito najviše zanimalo, a što bismo ukratko mogli nazvati Bryan Mills protiv pariške albanske mafije. Ishod znan, a put do cilja nabijen jurnjavom i adrenalinom te popločen leševima. Snaga filmova koje kao redatelj i(li) scenarist potpisuje Luc Besson rijetko je počivala na razradi likova i njihovih psiholoških proživljavanja i uglavnom se oslanjala na atraktivnost teme i vizualnu raskoš, pa ni "96 sati" nije iznimka.. Režija je povjerena iskusnom snimatelju Pierreu Morelu ("Gad", "Ljubav i druge katastrofe") koji je naglasio vizuano-adrenalinski dio, ne brinući mnogo o uvodnom dijelu, svedenom na razinu skice koju ni karizma uglednog dramskog glumca Liama Neesona nije uspjela izvući. Ipak, 57-godišnji Neeson pokazao se neočekivano dobrim u akcijskim scenama gdje njegov uvjerljiv i energičan nastup ponešto popravlja konačni dojam filma. Goran Ivanišević