Godine 1970. slavni talijanski redatelj Luchino Visconti putuje Europom u potrazi za dječakom savršena lica dostojnog ideala apsolutne ljepote za potrebe svog novog filma, adaptaciji romana Thomasa Manna. U Stockholmu otkriva Björna Andrésena, sramežljivog 15-godišnjaka anđeoskog lica kojeg angažira za ulogu i proziva ga “najljepšim dječakom na svijetu”. Uslijed velikog uspjeha "Smrti u Veneciji", Björnovo lice postaje planetarno poznato, tadašnji filmski kritičari uspoređuju ga s Michelangelovim Davidom, a on provodi kratak, ali intenzivan dio svoje mladosti između Lida u Veneciji, Londona, filmskog festivala u Cannesu i dalekog Japana, potpuno izgubljen i ranjiv u predatorskoj atmosferi krugova koji objektiviziraju njegov izgled i iskorištavaju njegovu mladost pretvarajući ga tako u “najtužnijeg čovjeka na svijetu”. Film o kojem se najviše pričalo tijekom premijerne izvedbe na prestižnom Sundanceu, "Najljepši dječak na svijetu" prati Andrésena pedeset godina nakon premijere filma, vodeći na izvanredno dokumentarno putovanje sačinjeno od arhivskih snimki, filmske povijesti, zvjezdane prašine i tragičnih događaja, te otvarajući i danas bolno aktualna pitanja.