Filmovi koji se bave putovanjem kroz vrijeme,obično su teški za napravit i rezultat lako može biti loš ili konfuzan ali na svu sreću to nije slučaj sa X-Men :Days of Future Past.Singer je još jedanput pokazao da vlada ovom materijom i nakon neuspješnog izleta u DC svijet (Superman Returns) vratio se u X-Men serijal te ga ovim ostvarenjem,rekao bih,revitalizirao,nakon većini omraženog Last Standa te dvije zaboravljive Wolverinove samostalne avanture.
Otvaranje filma izvrsnom akcionom sekvencom,u kojoj imamo prilike vidjeti likove iz originalne trilogije na djelu,odmah nam stavlja doznanja da će tempo odvijanja radnje biti brz ali ta "brzina" ne ide na štetu priče već odgovara cjelokupnoj atmosferi filma,odnosno,činjenici da junaci nemaju vremena za bacanje dok pokušavaju savladati najopasnijeg protivnika na kojega su naišli te se bukvalno izboriti za svoj opstanak kao vrste.Nakon pojave prvog trailera,vjerujem da je dosta ljudi pomislilo da će film ponovno biti koncipiran kao one man show tj Wolverine i prateći orkestar ali to nije slučaj te su praktično svi likovi jednako bitni za ostvarenje krajnjeg cilja i imaju barem po jedan segment u kome daju svoj doprinos priči a Wolverine u svemu tome djeluje kao svojevrsni faktor simbioze između starije i mlađe verzije glavnih protagonista.Kada govorim o tim "epizodnim"ali ništa manje bitnim segmentima i likovima,onaj sa Quicksliverom je daleko najzabavniji te bi on u budućim filmovima mogao postati bitan dodatak X-Men ekipi,što je i nagovijestio upečatljivom pojavom u ovom ostvarenju.Profesora Xaviera ovaj puta imamo priliku vidjeti dosta drugačije nego što smo navikli.Naime,njegova mlađa verzija u početku, nema one atribute mudrosti i intelektualne superiornosti koje bismo očekivali od njega već je on sada ranjiv,ogorčen te traumatiziran gubitkom dragih prijatelja.Kao takvome,njemu je ovaj puta potrebno ono duhovno vodstvo i usmjerenje koje on inače pruža drugima te je takvom reprezentacijom u ovome filmu postao više "ljudski" i mogli smo kao publika suosjećati sa njegovim emotivnim ali i fizičkim stanjem.
Još jedna stvar koja ovaj film dodatno čini uvjerljivim jeste i povezivanje istorijskih ličnosti i događaja sa ovim fantastičnim likovima i zbivanjima,trend koji je započet u First Classu sa kubanskom raketnom krizom a izvrsno nastavljen u ovome filmu kroz pominjanje Kennedyevog atentata te uvjek rado viđenu kreaturu kakva je Nixon.
Days of Future Past stoji rame uz rame sa X2 kao najbolji u serijalu a možda je i za nijansu superiorniji film ako uzmemo u obzir fluidnu fuziju koja je ostvarena između dvije X-Men "postave".Biće,međutim,zanimljivo vidjeti kakve reperkusije ostavlja ovo djelo u kontekstu hronologije dešavanja ranijih X-Men ostvarenja jer epilog Future Pasta uvelike mijenja dosta viđenih stvari. U svakome slučaju sjajan Singerov povratak tamo gdje očigledno pripada te se sa velikim očekivanima sada možemo radovati narednoj avanturi X ljudi.