Europskom filmu prikazivanje stvarnosti polazi od ruke jer, ako ništa drugo, za to bira neke zanimljivije osobnosti, generalno manje oblikovane objesnom američkom kulturom življenja ( što ne znači da, zbog mase drugih stvari, ne volim amere) i često to vrlo efektno začini umjerenom dozom nadrealizma. Likovi u ovom filmu nisu zanimljivi, nego svakodnevni, a nadrealizma nema, mada je to dobro jer bi nadrealizam ovom filmu pristajao ko piletu sise.
Mislim da ovo nije loš film, ima on i svojih svijetlih trenutaka, vjerojatno je i solidan, samo meni, zbog stvari koje sam već navela, nije legao.