Eh, doma imam knjigice na originalnom jeziku, i uvijek kad ih usporedim sa našim prevedenima, pomislim: pa i nismo mi tako loši prevodioci. Ipak je to prevedeno majstorski, poštivajući Tolkiena kao jezikoslovca i, mogla bih reći, epskog pjesnika. E, a onda da se spustim malo na zemlju, uzmem jednu od knjiga iz Večernjeg ili Jutarnjeg, da mi glava ne prasne od nadutosti. Dokazano pomaže...
Silmarillion je malo apstraktan u početku, a kasnije... kasnije samo postane kompliciran, sa svim onim porodicama itd. Ali ako se ne trudiš zapamtiti tko je čiji sin, i koncentriraš se samo na priče, u biti je jako zabavan i domišljat. I šarolik.