Ovo će biti poduži komentar so brace yourself. To je bilo upozorenje pa allons-y!
Po svemu sudeći ja sam jedna od vrlo rijetkih koji ovaj film shvaćaju ozbiljno, a isto vrijeme se zabavi i nasmije kad god ga gleda. Tužno mi je da kad se govori o njemu samo se spominju specijanli efekti. To mi jedan od najdražih filmova uopće i najbolji film Jima Carreya. Trumanom show je npr OK film, ali precijenjen i pomalo pretenciozan. U Maski mi sve baš po mjeri - nitko ne bi bolje utijelovio Masku sa svim gestama i stavom Bugs Bunnya i srodnih mu crtanih junaka, a jednako je odličan u ulozi nesigurnog romantičara Stanleya Ipkissa koji krije svu odvažnost i dovitljivost Maske u sebi. Što se mene tiče ovo je jedini njegov film gdje je kreveljenje savršeno u službi filma i uloge, nikad over the top. Camerom Diaz je ovdje odlična u ulozi fatalne žene iz crtića (ne mogu se sad sjetiti imena), a kasnije pokaže kao punokrvni višeslojni lik. Zapravo svi likovi i cijeli film se može gledati sa dvije razine: površno, zabavni, smiješni i dublje, ozbiljno, simbolično. Ili kao ja koja sam pogledala film nebrojeno puta istodobno na obje razine :P
- površno: Maskina sličnost sa Bugsom Bunnyem (omiljeni crtani junak) i kako sređuje račune i ispunjava svoje želje. Posebno mi je bilo zabavno kako se osvetio mehaničarima koji su mu zapaprili račun za popravak. Mislim da su mnogi zamišljali kako bi bilo osvetiti se majstorima koji su ih ogulili umjesto da se ponašaju "odraslo i civilizirano". Uopće način kako Maska svaki pokušaj nasilja i napada pretvori u ismijavanje protivnika bilo da se radi o uličnim razbojnicima ili zlobnoj stanodavki je odličan. Ples i to swing obožavam i ovdje mi je bio prvi susret s njim. Kada cijela policija pleše izvan parka s Maskom mi je jedan od najdražih scena sa plesom uopće. Ne mogu reći što mi je bilo najsmješniji dio jer se smijem veći dio filma. Pas je možda na trenutak malo prepametan, ali nije humaniziran koliko je većina pasa i životinjama u američkim filmovima (prizor sa sirom je odličan). Vizualno mi se cijeli film sviđa od kamere do boja i kontrasta između raznih scena do garderobe, vizualnih efekata i šminke. I još da domentnem, što se tiče izgleda Camerom mi je ovdje izgledala najljepše od svih drugih filmova, najprirodnije. Jedva sam je kasnije prepoznala koliko je izgubila na težini. S druge strane Carrey je jednako zgodan svugdje (osim u Ace Venturi, ona frizura..ugh).
- dublje: To sam primjetila već nakon prvog gledanja (u kinu), ali sam počela o tom zarmišljati tek kad sam pogledala još nekoliko puta i već znala napamet većinu filma Usput ništa čudno za mene, sve što volim, mogu gledati/čitati puuuno puta. Sa psihološke strane film je vrlo zanimljiv. Kao što(u filmu) psiholog i autor knjige "Maske koje nosimo"kaže, maske su inače simbol krinki i osobnosti koje nosimo na površini da bi zadovoljili okolinu i lakše se ukopili u društvo. Ali Lokijeva Maska djeluje obratno, ona ne skriva nego otkriva unutrašnji život i pravo jastvo. Pojednostavljeno bi se moglo reći da izvlači id na površinu, ali mislim da to nije sve. Prije bi rekla rekla da kristalizira i pojačava srž osobnosti nositelja i posljedice koja ona za sobom ostavlja. Npr. oslobađa od okova nesigurnosti Stanliyevu maštu, duhovitost, dovitljivost i on tu moć koristi da usreći i zabavi one koje smatra dobrima i ismijavajući loše, plešući, mjenjajući izgled, zavodeći, plašeći gumenim pištoljima i klišejima I to toliko utječe na njega da se on počne vidljivo oslobađati i bez maske; Dorian s druge strane kao Maska nema nikakvih talenata osim za ubijanje i destrukciju - sve čemu se njegova siromašna mašta može domisliti je da postane ljudska strojnica nalik Frankestienovu čudovištu koje voljenu ženu zbog neuzvaraćanja ljubavi želi raznijeti dinamitom. On je kao Maska postao manje od onoga što je bio kao običan čovjek - dehumanizirao se; čak i pas Milo pokazuje kako mu je hrabrost i srčanost puna veća od stasa kad kao Maska postane mali pas velikim cerekom s puno velikih oštrih zubi koji pak najčešće služe za prijetnju, a ne i za ozbiljno ozlijeđivanje.Sad bi još mogla pisati o tome kako su likovi na površini klišej, a istovremeno realistični likovi s manam i vrlinama od kojeg ni jednog ne bi izbacila (što mi se događa vrlo rijetko), ali mislim da je većini i ovo bilo previše. A i ne da mi se više pisati.
Ako niste dosad pogodili preporučujem film i dajem mu deset.