Remek-djelo koje treba pogledat jednom godišnje (i opet bi se otkrilo nešto novo). Uz glavnu temu vezanu za duhansku industriju i intimnu priču Jeffreya Wiganda, Mann se usput, kroz sitne detalje kojih je pun film, dotaknuo i pitanja Indijanaca u Americi (crveni poster na zidu u Pacinovom kućnom uredu), odnosa s Kanadom, percepcijom Bliskog istoka i stvarne (ne)ovisnosti medija. Jedna od boljih scena mi je u sudnici u Mississippiju, kad Wigandov odvjetnik eksplodira na stalne prigovore suprotne strane: "Wipe that smirk off your face!", haha...
Dio muzike je napisala Lisa Gerrard iz Dead Can Dance, koju je radila, mislim, i na "Vrućini". Kad sam malo nakon "Insidera" pogledala "Gladiatora" s istim glavnim glumcem i istom autoricom glazbe, Mann mi je još više porastao u očima. Čovjek zna.