Premisa je zanimljiva, dinamika glavnih likova je dobra ali nažalost ovo je još jedan film kojeg sputavaju flashbackovi.
Dva glavna lika su dobar primjer suprotnosti koje se privlače ali film ne forsira njihovu romantiku koliko ju želi možda natuknuti. James Glaisher (E. Redmayne) je strastveni znanstvenik ali i stereotipno pokušava stvari preracionalizirati i sve shvaća ozbiljno, Amelia Wren (F. Jones) je pak zabavljačica i performerica, otvorena i neustrašiva iako je to samo maska koja sakriva duboke traume iz prošlosti. Njen lik je puno složeniji od njih dvoje i čini mi se daleko zanimljiviji, njeni flashbackovi su također bolji jer daju veću dimenziju karakterizacije nego što to dobije Glaisher.
Kad već spominjem flashbackove oni su posvuda. Film počinje polijetanjem balona nakon čega putovanje svako malo prekidaju flashbackovi čiji su povodi vrlo različiti i nekonzistentni. Osim par instanci gdje su vrlo kratki i pokazuju Ameliene traume, ne funkcioniraju najbolje. Ne samo zbog prekida radnje, već zbog toga što zapravo ne pridonose karakterizaciji i razvoju priče koliko dijalozi glavnih likova. Zvijezde filma su Jones i Redmayne, ima par sporednih likova no oni su vrlo slabo prikazani i karakterizirani, posvećuje im se toliko malo vremena da se čini suvišni premda su sporedni.
Kada film prikazuje let balona, ima nekih zaista lijepih kadrova i odličnog rada kamere, a sitnica koja mi se svidjela je bio i povremeni grafski prikaz visine, sati putovanja i sl. Akcijske scene su odlično snimljene iako ima podosta naivnosti. Naprosto zbog tih vizualnih i tehničkih odlika je lijepo iskustvo vidjeti ga na prostranom filmskom platnu. Jedino što bih još istaknuo je odlična kostimografija i scenografija.
Ne znam, film mi se unatoč svemu svidio, ponajviše radi vizualnih efekata što radi dobre kemije likova, a i radnja me jako zanimala. Ipak, ne mogu zanemariti da ima dosta ozbiljnih mana i žao mi je što ova priča nije dobila bolji film.