Feel good film 2018.
Slažem se. Mislim da je upravo ta riječ „simpatičan“, ona koja najbolje opisuje ovaj film.
Dok sama ideja nije nešto neviđeno, odrađena je solidno, no ovo je dobar primjer koliko visoko film mogu podignuti dobra kemija između likova i odlične izvedbe glumaca.
Tony (Mortensen) je neobrazovan i nekulturan, ali odrađuje svoj posao i ima neki svoj šarm u svojoj jednostavnoj životnoj filozofiji. Don (Ali) je pak visoko-obrazovan glazbenik s krizom identiteta zbog svog visokog društvenog položaja koji ga svejedno ne štiti od odnosa prema afroamerikancima tijekom rasističkih 60-ih na Jugu SAD-a. Oba lika imaju predrasude jedan prema drugome, svoje mane, ali i određeni šarm. Vidljivo je kako si oboje mogu međusobno dignuti živac, kao i s vremenom sklopiti prijateljstvo.
Film je predvidljiv i pun klišeja. S obzirom koliko su likovi različiti, očito je da se može očekivati niz smiješnih situacija, nekih laganih zapleta i, naravno, dirljivih trenutaka razvijanja prijateljstva između dvije osobe koje su totalna suprotnost.
Unatoč svemu, film je sveukupno dobar i ima izuzetan šarm. Film ne mora uvijek biti dubok i opterećen nekom porukom (premda se ovdje svakako može izvući par očekivanih i laganih), nekad je jednostavno dovoljno da ispriča priču, pa makar i ižvakanu, na zanimljiv način i pruži nešto gledateljima, a ovdje je to zabavno putovanje, s dozom optimizma i zadovoljstva.