A što drugo uopće očekivati od Redforda ne samo u zadnjih nekoliko godina, nego manje više svugdje gdje dotični ima glavnu ulogu osim smaranja? Jedina dva dobra filma u karijeri su mu The Sting i All the President Men. Bogu hvala u Žalcu glavnu ulogu igra Paul Newan jer da je tumači Bobby film bi vjerojatno ispao (puno) lošiji. Isto kao i nevjerojatna sreća koja nam je u Where Eagles Dare dala Burtona za glavnog glumca, a ne Eastwooda jer bi film u suprotnom bio upropašten.
Ovaj najnoviji Redfordov promašaj neodoljivo mi liči na onu emotivnu splačinu s Jane Fonda "Our Souls at Night" samo što je u ovom davežu umjesto nje za partnericu uzeo godinama unatoč zguđušnu Sissy Spacek. Sve ostalo manje više isto uz neuspješne kozmetičke promjene koje su film učinile još zamornijim: "Our Souls at Night" sam izdržao gledat do pola, a ovo sam ugasio već nakon 20-ak minuta.
Redford je toliko umišljen da misli kako će se gledatelji porušit u nesvjest kad nas počne opterećivati superglupim dijalozima koji su na nivou ćaskanja uz kavu sa susjedom koju želiš odvesti u krevet, a ona glumi da neće, a u stvari hoće samo ne smije na prvu pristat da ne ispadne laka (spika u zalogajnici). Pri svakoj rečenici u toj sceni vidiš da Redford maximalno svršava, stari švaler došao je na svoje pa nas maltretira svojim uletima dok je prije 40-ak godina kao sex simbol bacao na pleća gospođe koje je poželio. I sad bi mi te njegove stare navike za koje vidimo da nikako ne umiru trebali smatrati jako zanimljivim, pa čak i umjetnošću?
Bobbyjevu trade mark trilogiju zaokružio bih ostvarenjem "All Is Lost" koji postavlja nove standarde negledljivosti. U kojem god filmu Redford igra glavnu ulogu, a posebno zadnjih godina meni je to preporuka za izbjegavanje.