Apsolutno sam opčinjena glumom Allison Janney. Žena je bez imalo pretjerivanja, s vrlo finom preciznošću utjelovila rasnu psihopatkinju, takva maestralna izvedba vrlo rijetko se viđa. Jedina glumica koja mi pada na pamet za usporedbu je C. Theron u "Monster", od čije sam izvedbe isto ostala zabezeknuta.
Slatkica Margot je vrlo dobro odigrala, ali energijom, karakterom i karizmom nije mogla parirati svojoj "majci". Njen lik mi lebdi negdje između gnjevne neobrazovane seljančure koja ne zna voljeti ni primiti ljubav i indiferentne, emocionalno potpuno prazne osobe kojoj su djetinjstvo i mladenaštvo uništili svaku šansu da bude normalna i sretna osoba. Fali mi da je prevagnulo, makar malo, na jednu od te dvije strane, jer se ovako nisam mogla odrediti prema njoj, relativno sam nezainteresirana za nju i njenu budućnost. Sve do zadnje scene (
), u kojoj je zablistala i u kojoj sam je prvi put (i jedini put) duboko žalila i suosjećala s njom.
Priča je zbrkana, čovječe, i fakat se ne zna ko je gluplji u tom filmu, baš sve retardinjos do retardinjosa i to me možda najviše smeta u filmu. Jedina iznimka je "majčica" :D ... Kad se to zbroji sa "dokumentarnim" dijelovima, filmu praktički prestajem vjerovati i više ga ne smatram filmom po istinitoj priči nego filmom koji je inspiriran istinitom pričom, a scenarij je nekako čudnovato i nevješto sklepan. Razlika, naravno, postoji.
Jako mi se sviđaju scene s leda, fantastičan prikaz svih figura umjetničkog klizanja, baš mi je - wow!
Mama LaVona je definitivno izdominirala filmom i iskreno, možda bih radije pogledala film u kojem je ona glavni lik! Kaj je toj ženi u glavi čovječe... Čas je mrzim, čas se divim njenoj pokvrenosti i inteligenciji kao nečem vanserijskom!
Sve u svemu, zanimljiv film...