Međutim, priča je gorko-slatkog okusa, s jedne strane riječ je o vrhunskim spomenicima pučkog graditeljstva od kojih su neki, zahvaljujući uloženom novcu i trudu vlasnika a i državnih potpora, zasjali punim sjajem, ali s druge strane mnogi i propadaju, što je pak posljedica kroničnih problema - depopulacije, odnosno razaranja izazvanih ratom i potresom. Perspektive ima i nema, ovisno o interesu i volji samih vlasnika, a na koji opet utječu interes, volja i organizacija države i struke. S obzirom na broj objekata koji su još vrijedni spašavanja, pitanje je ima li volje za to i kojeg je intenziteta.