"Harry Potter i Princ miješane krvi" šesti je i dosad najslabiji izdanak sage o mladom čarobnjaku Harryju Potteru. Slabosti se očituju na više razina, a nije pošteđena ni izvedbena. Daniel Radcliffe (Harry), Rupert Grint (Ron) i Emma Watson (Hermione) poodavno više nisu djeca kao što su bili kada se serijal počeo snimati, nisu više ni tinejdžeri nego adolescenti, a glumačke dosege u toj dobi interpreta uspoređujemo s onima odraslih. I dok se Radcliffe još možda i može provući u kategoriju "korektno", njegovi filmski prijatelji doista trebaju još mnogo učiti. Hermionin emocionalni slom kad vidi dragog s drugom, ili Ronove scene nakon što pojede začarane slatkiše odglumljene su ispod razine prosječnih tinejdžerskih televizijskih serija. Dakako da tomu nisu krivi samo mladi glumci, nego dobrim dijelom i redatelj David Yates koji se zadovoljio njihovim ispodprosječnim izvedbama. Problem je također i u predugom trajanju filma koji, zbog dijelom pogrešna odabira onoga što je scenarist uzeo iz knjige dijelom i zbog načina na koji su odabrani dijelovi spojeni, nema sadržaja kojim bi opravdao trajanje od 153 minute. Čini se da je svjestan toga Yates posegnuo za prokušanim trikom - dosta je uložio u vizualnu komponentu odnosno u stvaranje atmosfere. Snimatelj Bruno Delbonnel obavio je dobar posao, no njegov rad prenametljiv je u odnosu na ostale sastavnice filma i podsjeća na pitanje koje si gost restorana s pravom postavlja kad mu serviraju jako začinjeno jelo koje to ne bi trebalo biti: "Što je kuhar time pokušao sakriti?" "Harry Potter i Princ miješane krvi" se, za razliku od prethodnika, doima necjelovitim, odnosno "nesamostalnim" filmom u čijem će se svijetu najbolje snaći mnogobrojni zaljubljenici u knjiški i filmski serijal, dok će ostale uglavnom ostaviti ravnodušnima. Ono što bi donekle moglo opravdati takav kvalitativni "korak unatrag" jest da je riječ o uzimanju zaleta za zadnja dva filma serijala, odnosno ekranizaciju knjige "Harry Potter i darovi smrti" koje će također režirati David Yates, te će tada "Princ miješane krvi" možda imati više smisla. Goran Ivanišević